Umro Janko Bučar

Član Hrvatsko-češkog društva Janko Bučar, hrvatski književnik, novinar, karikaturist, humorist, satiričar, aforističar i veliki svjetski putnik umro je 20. travnja 2016. u New Delhiju. Smrt ga je zatekla tijekom posjeta Indiji, a pokopan je u Zagrebu na groblju Miroševac 29. travnja. Janko Bučar rodio se u Barovki kod Krašića 26. lipnja 1952. Školu učenika u privredi i Srednju strojarsku školu završio je u Zagrebu. Od 1973. do 1977. živio je u Njemačkoj i Južnoafričkoj Republici koju je morao napustiti zbog protivljenja apartheidu. Po povratku u Hrvatsku upisao se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1982. Radio je u Hrvatskoj narodnoj banci.

Kao dragovoljac Domovinskoga rata odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski. Priloge je objavljivao u Večernjem listu, Vjesniku, Glasu Slavonije, Novom listu, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom obzoru, Fokusu, Hrvatskom fokusu, Hrvatskom slovu te u Berekinu, Zgubidanu, Žalcu, Sraki, Potepuhu, Kerempuhu i drugim novinama. Objavio je 16 knjiga, među kojima se ističu Misli opasnog čovjeka (2002.), Domovinski rat kroz smijeh do suza (2003.), Nepopravljive misli (2005.), Iz neispranog mozga (2006.), Anegdote i misli Tina Ujevića (2006.), Hrvatski književnici u anegdotama (2007.), Susreti s velikim Otom Reisingerom (2010.), Pisma iz vedrine duha (2012.), 10 godina objavljivanja, 50 godina otpora, 60 godina života i 200 darivanja krvi Janka Bučara (2012.), Anegdote i misli Antuna Gustava Matoša (2014.) te Molba nad molbama (2014.). Na 7. Međunarodnom zagrebačkom salonu autokarikature 2013. osvojio je Grand prix. Bio je član brojnih udruga, a kao dobrovoljni davalac darovao je krv preko 230 puta, na što je bio posebno ponosan.

Janko Bučar među prijateljima i znancima bio je općepoznat kao dobar, veseo i duhovit čovjek, često nepredvidiv u svojoj spontanosti, ali uvijek bezazlen, neposredan i srdačan u kontaktima sa svakim. Trajno je oko sebe širio vedrinu duha u kojoj je, vjerujemo, našao i spokoj.

Marijan Lipovac