OSNOVNI PODACI

Franjo Paulik

 Povratak na Članstvo i članove
operni umjetnik - pjevač
(Virovitica, 5.11.1920. - Zagreb, 10.1.1995.)
Umro je Franjo Paulik, utihnulo je srce besmrtnog Vašeka iz Smetanine Prodane nevjeste. Scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu napustio je čovjek, pjevač i glumac s prebogatom kazališnom karijerom, koji je punih 50 godina bio vjeran svojoj matičnoj kući i stvorio čitav niz antologijskih uloga u kojima je bio nenadmašiv. Pjesmu je prigrlio već u ranoj mladosti, u Virovitici. Njegov otac i majka, oboje porijeklom iz Končanice kraj Daruvara, i sva njihova djeca, uvijek su rado i mnogo pjevali. U sedamnaestoj godini Franjo je počeo studirati pjevanje kod R. Zupana i prof. Vrbanića. "Taj Pemac Paulik ima zlatan sluh", govorilo se već 1941. godine za njegovih prvih nastupa u HNK.

Ulogu Vašeka - da ovom prigodom spomenemo samo jednu od mnogih, ali njemu sigurno najdražu - pjevao je više od 1500 puta, ili u cijeloj opernoj postavi ili na koncertnim izvedbama. Prigodom 400. izvedbe Prodane nevjeste na sceni HNK 1984. godine Paulik je primio spomen-plaketu praškog Narodnog kazališta a odlikovan je i Smetaninom medaljom koja se dodjeljuje samo izuzetnim interpretima djela tog slavnog češkog skladatelja. Uz to je dobitnik nagrade Milke Trnine, Josipa Slavenskog, Skupštine grada Zagreba i mnogih drugih. Paulik je uvijek davao prednost slavenskom repertoaru i suvremenim hrvatskim autorima. Pljeskali su mu u milanskoj Scali, londonskom Covent Gardenu, u Parizu, Tokiju, Kairu, Bratislavi, Brnu, Pragu. Angažman mu je nudio i njujorški Metropolitan. No, Paulik je ostao vjeran Zagrebu i njegovoj opernoj kući.

Franjo Paulik je pjevao prije tri godine na utemeljiteljskoj skupštini Hrvatsko-českoga društva i jedan je od njegovih prvih članova. Bezbroj puta je bez naknade nastupio i na priredbama zagrebačke Besede.

Francek, kako je on sam tražio da ga zovemo, bio je uvijek veseo, nasmijan, spreman za razgovor, šalu, dosjetku, zadirkivanje. Bio je prijetelj, čovjek kojega su, bez pretjerivanja se može reći, svi voljeli, ali i visoko cijenili. Rastanak sa sjajnim tenorom i izvrsnim glumcem teško je pao ne samo njegovoj obitelji, matičnom Hrvatskom narodnom kazalištu, već i čitavoj hrvatskoj javnosti, posebno kulturnoj za koju je to nenadomjestiv gubitak. Na Franju Paulika dužni smo sačuvati trajno sjećanje. (bg)

SUSRETI br. 9, veljače 1995.