Umro Dubravko Dosegović, dobri duh Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb

Tužna vijest zatekla je članove Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb, kao i mnoge pripadnike češke manjine u Hrvatskoj i ljubitelje Češke: tijekom ljetovanja na svom omiljenom otoku Zlarinu 18. kolovoza 2016. umro je Dubravko Dosegović, istaknuti član obje udruge, veliki zaljubljenik u Češku, pisac brojnih članaka i dviju knjiga o češkim temama. To su Češka kroz ključanicu iz 2009. i Češki mozaik iz 2015., obje objavljene u izdanju Hrvatsko-češkog društva i nakladničke kuće Nova stvarnost koje su doživjele veliku popularnost i postale nezaobilazni priručnici za upoznavanje čeških znamenitosti, povijesti, kulture i mentaliteta, pisani na pristupačan i duhovit način. Te Dosegovićeve knjige bile su kruna njegovih višedesetljetnih istraživanja Češke u koju je svake godine odlazio na putovanja, koja će kasnije nazvati sentimentalnim hodočašćima u zemlju svojih predaka. Po majci, iz obitelji Fiala, bio je Čeh, a po ocu Hrvat, no i očeva majka bila je Čehinja iz obitelji Bervida, kći Josefa Bervide koji je 1920. bio predsjednik kratkotrajne Čehoslovačke napredne seljačke stranke, jedine političke stranke hrvatskih Čeha.

Rodio se 2. lipnja 1939. u Požegi, a od 1941. živio je u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu engleski i ruski jezik. Također je govorio češki, španjolski i djelomično japanski, a služio se i njemačkim i francuskim. Punih 36 godina radio je u Hrvatskim vodama kao prevodilac. Bio je dugogodišnji aktivan sportaš: bavio se judom, najprije kao natjecatelj, a zatim kao trener, sudac i sportski funkcionar. Dosegovićevo bavljenje češkim temama o kojima je pisao i predavao bilo je dakle tek dio njegove svestranosti. Bio je naročito veliki zaljubljenik u Švejka o kojem je sakupljao literaturu i znao nevjerojatne detalje. No Dubravko Dosegović prije svega bio je jednostavan i dobar čovjek koji je svoje golemo znanje najradije iznosio u opuštenim razgovorima uz svoje omiljeno češko pivo obogaćujući sugovornike svojim duhovitim i lucidnim zapažanjima.

Bio je stoga vjerojatno najomiljeniji član i Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb u kojima je obnašao i visoke dužnosti – bio je potpredsjednik, te član Upravnog i Nadzornog odbora. U Češkoj besedi je bio izabran i počasnim članom. Budući da je živio u neposrednoj blizini Češkog doma u Zagrebu, nije bilo događaja u organizaciji jedne ili druge udruge na kojem nije bilo Dosegovića. Redovito je sudjelovao i u Besedinom karnevalu, uvijek originalno maskiran, a zaštitni znak, uz bijelu kosu i bradu, bile su i njegove bijele majice s natpisom „Praha“ kojima je na zoran način svjedočio privrženost Češkoj. Sa suprugom Grozdanom imao je sinove Dalibora i Danijela (po struci anglista i bohemista), a posljednjih godina najdraža mu je bila uloga djeda svojim unucima Karlu i Gabrielu kojima je i posvetio knjigu Češki mozaik.

Dubravko Dosegović pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 25. kolovoza 2016. u nazočnosti obitelji, velikog broja članova Hrvatsko-češkog društva, Češke besede Zagreb, kolega i prijatelja, nazočni su bili i predstavnici češkog veleposlanstva. Zbor Bohemia Češke besede Zagreb pod vodstvom svoje dirigentice Marte Bergovec izveo je pjesme Daleko v cizině, Fala i Teče voda teče. Od Dosegovića se ispred mrtvačnice oprostila i predsjednica Besede Alenka Štokić koja je podsjetila na njegove češke korijene. „Dubravko je bio i Čeh i Hrvat i Zagrepčanin, na najbolji mogući način i u punom smislu te riječi. Ali prije svega, brižan suprug, otac i djed u svojoj obitelji i veliki prijatelj svima nama. Još kao petogodišnji dječak, za vrijeme najžešćih zračnih napada na Zagreb u Drugom svjetskom ratu, boravio je kod majčine sestre u Banovoj Jaruzi, gdje se govorilo češki. Za njega je to bila Češka, pa je kao dijete često znao pitati: Kad ćemo opet ići u Češku? Češka beseda Zagreb bila mu je drugi dom, za njega Češka u malom.

Nedostajat će nam njegova radoznalost, neprestana potreba za pronalaženjem zanimljivih poveznica i ustrajan rad na afirmaciji Čeha i Češke, kroz prezentaciju činjenica kojima je demantirao predrasude koje se o Česima na ovim našim prostorima povremeno javljaju“, kazala je Alenka Štokić. Nad Dosegovićevim grobom govor je održao predsjednik HČD-a Marijan Lipovac koji je kazao da je Dosegović bio dobri duh HČD-a i ČBZ-a te da će i dalje živjeti kroz svoje članke u časopisu Susreti i u svojim knjigama. „Rijetko se rađaju osobe poput tebe kojima je ljubav prema Češkoj i njena popularizacija više od razonode. Pokazao si nam kako se voleći Češku i promičući hrvatsko-češko prijateljstvo bez suvišne galame iskazuje hrvatsko domoljublje. Zato s pravom možemo reći da si bio najbolji Čeh među nama Hrvatima.

Bio si jedan od onih koji o hrvatsko-češkom prijateljstvu nije samo pripovijedao, nego ga je i živio, u skladu sa svojim korijenima, odgojem i cjelokupnom osobnošću. Družeći se s tobom bolje smo upoznali i još više zavoljeli Češku. Bliži su nam postali češki gradovi, dvorci, češki velikani poput Karla IV., od tebe smo naučili kako je nastala legenda o Čehu, Lehu i Mehu, kako se gradio Karlov most, kako su Česi Japance naučili hrvatsku pjesmu U boj u boj. Otkrio si nam da su Česi izradili najveći srednjovjekovni rukopis i da su Franju Josipa nazivali Stari Procházka, naučio si nas razlikovati pivo desetku i pivo dvanaesticu, a o Jaroslavu Hašeku i Švejku kao prava hodajuća enciklopedija znao si više od mnogih Čeha i bohemista. Švejkovski duh kakav volimo pripisivati svim Česima širio si svojom jednostavnošću, nenametljivošću, smirenošću i smislom za humor.

Poglavlje o češkom humoru u tvojoj knjizi Češka kroz ključanicu zornije nam dočarava duh i mentalitet češkog naroda nego znanstvene publikacije o tim temama, ako takve uopće i postoje. Zaključna rečenica u tvojoj knjizi Češki mozaik glasi: Uostalom, mislim da treba piti češko pivo. Ova jednostavna, ali zapravo duboka misao, kao tvoja svojevrsna oporuka, bit će nam poziv da se previše ne nerviramo i ne uzbuđujemo čak i kad nam sve ne ide od ruke, već da predahnemo i uživamo u životu i malim stvarima. Naši sastanci u Češkom domu bez tebe će biti pustiji, pivo će nam bez tebe biti gorče, ali razvedrit će nas sjećanje na zajedničke trenutke jer znamo da bi to i sam želio“, rekao je Lipovac.

U ime Hrvatskih voda od Dosegovića se oprostio zamjenik direktora razvitka dr. Siniša Širac koji je istaknuo da je Dosegović bio vrstan prevoditelj koji je cijeloga života ulagao u svoje znanje i odlično poznavao stručnu terminologiju. Podsjetio je na njegov rad na projektima Unesca – Sava, projektima Svjetske banke – Črnec polje, projektima hitne obnove poslije Domovinskog rata i svim međunarodnim projektima Hrvatskih voda. „Ovi projekti vrijedni na stotine milijuna eura omogućili su i međunarodnu afirmaciju naše institucije. Vi ste svojim radom omogučili da mi iz Hrvatskih voda ali i kolege iz ministarstva i državne uprave s lakoćom prate pravnu stečevinu zemalja Europe i svijeta. Pomogli ste nam da se upoznamo i s prvim vodnim direktivama Europske unije“, rekao je Širac. Istaknuo je i Dosegovićevu kolegijalnost i komunikativnost i nazvao ga čovjekom širokog duha i znanja o čemu se danas prepričava i znatno mlađim generacijama djelatnika Hrvatskih voda. Predsjednica Hrvatskog judo saveza dr. Sanda Čorak kazala je da je malo sportskih entuzijasta koji su i nakon svoje natjecateljske karijere ostali vjerni svom sportu dugi niz godina kao treneri, suci ili rukovoditelji, kao što je to bio slučaj s tim prvim generacijama zagrebačkih judaša, među koje je spadao i Dosegović koji je je bio dopredsjednik Zagrebačkog judo saveza od 1993. do 2001. „Bio je pravi judo zanesenjak koji je veliki dio život posvetio judu i s obzirom na svoja znanja stranih jezika nastojao prevoditi tekstove o judu i u vrijeme dok nije bilo interneta ili previše informacija o našem sportu, pokušavao je doći do odgovora na mnoga pitanja o pojedinim tehnikama, osobito katama. Svi se slažemo da je bio vrijedan i pošten čovjek, veliki radnik u judu, prijatan i nenametljiv, osebujna ličnost zagrebačkog i hrvatskog juda, pravi gospodin u kimonu“, kazala je Sanda Čorak.

U izrazima sućuti poslanima Hrvatsko-češkom društvu predsjednica Saveza Čeha Libuše Stranjik napisala je: „Gospodin Dosegović bio je izuzetan čovjek, zaljubljenik u Češku i u češku kulturu, jedan od rijetkih, koji je o Češkoj znao gotovo sve i mnogo toga napravio na propagiranju češke kulture u Hrvatskoj. Veliko mu hvala na tome. Njegov će duh i dalje živjeti u njegovim knjigama i širiti simpatije prema domovini naših predaka.“ Hrvatska veleposlanica u Pragu Ines Troha napisala je da je Dosegović svojim publicističkim radom i društvenim angažmanom dao vrijedan doprinos jačanju prijateljstva i obostranog razumijevanja hrvatskog i češkog naroda.

Marijan Lipovac