Franjo Vondraček otišao je na svoje posljednje putovanje

Nakon teške bolesti u petak 24. rujna 2021. u svom domu u Svetom Ivanu Zelini u 65. godini života umro je Franjo Vondraček, publicist i novinar, predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji. Sa životne scene otišao je jedan od najistaknutijih čeških manjinskih aktivista, neumorni istraživač hrvatsko-čeških veza, promotor Češke u Hrvatskoj i Hrvatske u Češkoj, autor 11 knjiga i četiri dokumentarna filma.

Rodio se 4. rujna 1957. u Zokovom Gaju kraj Orahovice gdje mu je majka, rodom iz Kaptola, radila kao učiteljica. Očeva obitelj rodom je iz Golubinjaka. Po završetku gimnazije u Požegi kao stipendist Saveza Čeha i Slovaka u Hrvatskoj upisuje studij novinarstva na Karlovom sveučilištu u Pragu koji završava kao redovan student, a nakon nostrifikacijskih ispita stječe zvanje diplomirani politolog. Vrativši se u zavičaj, najprije je radio kao novinar na Radio Požegi u i lokalnom Požeškom listu. Franjo Vondraček oženio se Zdenkom Kožić iz Svetog Ivana Zeline gdje se osamdesetih godina i trajno nastanio. Sa suprugom je dobio dvoje djece, sina Aleksandra i kćer Anu. U Svetom Ivanu Zelini radio je kao glavni i odgovorni urednik tamošnjeg radija, a bio je i glavni i odgovorni urednik lista poduzeća Tehnika, kao novinar u Vjesniku te zamjenik urednika u političkom tjedniku Slobodna Hrvatska. Devedesetih godina radio je kao glasnogovornik u Zagrebačkoj županiji, a zatim dugi niz godina kao turistički vodič u nekoliko putničkih agencija, specijaliziran naročito za Prag i Češku.

Od 2007. do smrti bio je predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, biran četiri puta uzastopno na izborima, a 2009. osnovao je Češku besedu Zagrebačke županije kojoj je bio predsjednik do 2013. Osnutak ove češke udruge doista je Vondračekovo životno djelo: Česi u Zagrebačkoj županiji naime žive raštrkano i nisu bili organizirani, sve dok Vondraček nije potaknuo osnutak županijske Češke besede sa sjedištem u Dubravi kraj Vrbovca. Uspjelo mu je okupiti zainteresirane osobe, Čehe i Hrvate češkog porijekla, dobiti potporu županijskih čelnika i institucija i Češka beseda je bila rođena.  Vondraček joj je dao zaista mnogo – ne samo što ju je osnovao, nego joj je kreirao i narodne nošnje i grb, njene članove počeo je učiti češki, pobudio kod njih interes za češke korijene i stvorio čvrste temelje za nastavak njene bogate kulturne aktivnosti. Već nakon godinu dana u Besedi su djelovali muški pjevački zbor i instrumentalni sastav, likovna i povijesna sekcija, a započeta je i tradicija edukativnih putovanja u Češku, naravno pod Vondračekovim vodstvom. Franjo Vondraček bio je i član Hrvatsko-češkog društva koje je upravo zahvaljujući Vondračeku uspjelo ostvariti nekoliko važnih akcija u Češkoj.

Iako je svoju djelatnost prije svega doživljavao kao širenje dobrih vibracija u hrvatsko-češkim vezama i kontaktima, Franjo Vondraček stekao je trajne zasluge u novijoj povijesti hrvatsko-čeških odnosa, prije svega svojim pisanim djelima. Još kao mladi student 1981. je u intervjuu Jednoti rekao da nakon završetka studija novinarstva u Pragu planira biti ili novinar ili povjesničar, a da će mu u tom slučaju ono drugo biti hobi. I doista, postao je novinar, i po struci i po zanimanju, ali dao je velik doprinos boljem upoznavanju povijesti, kako Čeha u Hrvatskoj i Hrvata u Češkoj, tako i povijesti Češke i hrvatsko-čeških odnosa. Knjige koje je napisao ostat će nezaobilazna, pa čak i temeljna literatura svima koje zanimaju ove teme. Kao nekadašnji praški student i višegodišnji turistički vodič bio je jedan od najboljih poznavatelja Češke i hrvatsko-čeških odnosa, što je pokazao svojim publicističkim djelima raznolike tematike. Njegova prva knjiga, Češke povjesnice – dodiri s Hrvatima (2004.), dugo je bila jedini priručnik za povijest hrvatsko-čeških odnosa. Slijedio je turistički vodič Prag (2005.), jedna od rijetkih knjiga posvećenih Pragu i njegovim znamenitostima koju je izvorno napisao hrvatski autor. Važno djelo za upoznavanje s poviješću moravskih Hrvata i njihovu popularizaciju u Hrvatskoj bila je knjiga Hrvati južne Moravske iz 2009., a iste je godine, s Marijanom Lipovcem, objavio temeljno djelo za povijest češke manjine u Zagrebu, Česi Zagrebu – Zagreb Česima, objavljeno i na hrvatskom i na češkom. Na tu se knjigu nadovezala bogato ilustrirana monografija o češkoj manjini u okolici Zagreba, Česi i Moravljani u Zagrebačkoj županiji (2011.). Svestranost u bavljenju hrvatsko-češkim temama Vondraček je pokazao Češkom kuharicom iz 2013., prvim djelom o češkom kulinarstvu na hrvatskom jeziku, a 2014. je objavio knjigu Češki sveci. Velik istraživački pothvat bila je Vondračekova knjiga Česi kajkavci (2017.) u kojoj je uspio prikupiti podatke o gotovo nepoznatim Česima u županijama sjeverozapadne Hrvatske. Ne manji pothvat bila je Vondračekova knjiga Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj iz 2018. koju je napisao zajedno s Marijanom Lipovcem. Ondje je put cjelovito obrađena problematika Hrvata koji su živjeli i djelovali u Češkoj, posebno u Pragu. Knjiga je privukla interes i u Češkoj te je 2020. objavljena i u češkom prijevodu. Povodom desete godišnjice jedine češke udruge u Zagrebačkoj županiji Vondraček je 2020. u suautorstvu s Darkom Dragijom objavio knjigu Češka beseda Zagrebačke županije (2020.). Posljednja Vondračekova knjiga na kojoj je radio već teško bolestan kao da je bila njegov oproštaj sa svim zaljubljenicima u Češku jer u njoj je iznio brojne informacije koje je godinama dijelio kao turistički vodič na putovanjima po Češkoj. Riječ je o knjizi Češka na dlanu, objavljenoj početkom 2021. u suautorstvu s Marijanom Lipovcem koja sadrži osnovne podatke o preko 250 čeških gradova, dvoraca i drugih znamenitosti, djelo kakvo ne postoji na drugim jezicima. Vondraček je bio scenarist četiri dokumentarna filma: Sveti Vojtĕch, prvi Europljanin, Samostan Emaus, Hrvati južne Moravske i turističkog filma o Pragu, a kao novinar objavio je i velik broj članaka o češkim i hrvatsko-češkim temama i u hrvatskim i u češkim medijima, posebno za vrijeme Domovinskog rata.

Ovako raznolik publicistički opus nije ostvario nitko tko se bavi hrvatsko-češkim vezama i po tome je Vondraček usporediv s najvećim češki kroatistom Dušanom Karpatskim koji je uz književne prijevode i književnopovijesne tekstove pisao i kuharice. Uz komunikativnost i pristupačnost Vondračeka je odlikovala velika znatiželja i entuzijazam s kojim se posvećivao svojim temama, a kao novinar i turistički vodič imao je zavidnu lakoću pisanja i govorenja. O Češkoj je doslovno mogao govoriti satima, u što su se mogli uvjeriti svi koji su pod njegovim vodstvom barem jednom putovali u Češku, ili prisustvovali mnogim njegovim predavanjima. Komunikativnost mu je otvarala mnoga vrata i s lakoćom je stjecao suradnike, i u Hrvatskoj i u Češkoj, kao i potporu institucija i pojedinaca. O tome svjedoči i ovaj primjer: kad je s radom Češke besede Zagrebačke županije 2010. upoznao tadašnjeg hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, on je toliko bio oduševljen da se odlučio učlaniti u tu udrugu, iako nema češke korijene. Kolike je pojedince zainteresirao i oduševio za Češku i hrvatsko-češke odnose kroz neformalne razgovore ili na turističkim putovanjima nikad se neće saznati.

Valja podsjetiti i na Vondračekov angažman u podizanju spomen-ploča istaknutim Hrvatima u Češkoj na inicijativu Hrvatsko-češkog društva (Stjepanu Radiću, Josipu Jelačiću i Nikoli Šubiću Zrinskom) te spomenika biskupu Duhu u Dubravi. Bio je inicijator imenovanja Ulice Stjepana Radića u Pragu koja je prihvaćena 2018. Plod Vondračekovog entuzijazma u istraživanju nepoznatih ili zaboravljenih osoba i događaja iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa je i pronalazak groba svećenika i enologa Dragutina Stražimira u Pragu, gdje mu je Grad Sveti Ivan Zelina 2008. podignuo nadgrobni spomenik. Baveći se moravskim Hrvatima uspio je iz zaborava izvući njihove uglavnom već bohemizirane potomke iz Břeclava te povezati taj južnomoravski gradić s Novim Vinodolskim koji je 2020. s Břeclavom potpisao sporazum o prijateljstvu. Time se uvrstio među rijetke publiciste čiji talent i energija se nisu iscrpljivali samo kroz pisanje, nego i kroz aktivno djelovanje na području koje mu je predmet interesa.

Zbog svojih zasluga Vondraček je 2013. dobio Povelju Zagrebačke županije, a Hrvatsko-češko društvo mu je 2020. dodijelilo Nagradu „Božidar Grubišić“ za doprinos popularizaciji hrvatsko-čeških odnosa u publicistici i medijima.

Franjo Vondraček pokopan je 27. rujna na gradskom groblju u Svetom Ivanu Zelini u nazočnosti velikog broja prijatelja i poštovatelja. Članovi pjevačkog zbora Češke besede Zagrebačke županije od svog su se utemeljitelja i prvog predsjednika oprostili uz pjesmu Teče voda teče, a oproštajni govor u ime Češke besede Zagrebačke županije, Češke besede Zagreb, Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba, Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj i Hrvatsko češkog društva održao je Juraj Bahnik koji je kazao da je vijest o Vondračekovoj smrti primljena s tugom i s nevjericom jer iako je vodio tešku bitku s opakom bolešću, vjerovalo se da će se oporaviti.

„Teško je reći što Hrvate i Čehe ne povezuje“, čuo sam u jednom od brojnih Franjinih izlaganja. A zahvaljujući njegovim vizijama, znanju, entuzijazmu,i upornosti u radu i okupljanju suradnika te su veze zasigurno proširene, produbljene i učvršćene.  „Želim da moja djeca budu hrvatski domoljubi svjesni svojih čeških korijena“, bio je Franjin moto koji s njim dijelimo svi mi u češkoj nacionalnoj zajednici u Hrvatskoj. Osobno ću posebno pamtiti  naše susrete u Češkom narodnom dobu  Šubićevoj ulici u Zagrebu. Markantna stasa kakvog je bio, pojavio bi se na vratima s ruksakom na leđima. Uz kavu, u društvu suradnika, porazgovarali bi o nekim zajedničkim projektima, a zatim bi on, s istim ruksakom na leđima, nastavio put Zvonimirovom prema centru grada, prema realizaciji  drugih projekata koje je uvijek imao na umu. Dragi Franjo, vjerujem da si  mnoge ideje ponio i na ovo zadnje putovanje i da ćemo o tome nastaviti kad se sastanemo na onoj drugoj obali, na koju si ti već otišao. Za sve što si za nas učinio ostajemo Ti iskreno zahvalni. Tobě Franjo, milý kamarade, milý kámoši, budiž lehka zem a věčna sláva“, kazao je Juraj Bahnik. O Vondračekovim zaslugama govorili su i ravnatelj Muzeja Sveti Ivan Zelina Mladen Houška i zelinski župnik Vlado Bogdan.