Umro Zlatko Stahuljak, istaknuti hrvatski glazbenik, prvi hrvatski
veleposlanik u Pragu i prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva
Rodio se 29. lipnja 1933. u Zagrebu kao sin Jurja Stahuljaka i unuk Vladimira Stahuljaka, obojice skladatelja, profesora i zborovođa, u uglednoj obitelji porijeklom iz Slovačke koja je podarila čak 16 glazbenika, čime je u samom europskom vrhu, nakon obitelji Bach i Couperin. Glazbenica je bila i njegova starija sestra Višnja Stahuljak, u javnosti mnogo poznatija kao književnica. Diplomirao je etnologiju i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960., te violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1963., a usavršavao se na Konzervatoriju u Pragu 1967./68. u razredu svjetski poznatog umjetnika Ladislava Černog. To će trajno učvrstiti njegove veze s Češkom i češkim glazbenicima. Kad se 1980. glavnom tajniku Praškog proljeća Vilému Pospišilu pohvalio da je „studoval v Praze u pana profesora Ladislava Černého“, on mu je uzvratio: „U našého Ladíčka? Vy jste náš!“ I doista, češki kolege Stahuljaka su prihvatili kao svog.
Karijeru violista Zlatko Stahuljak započeo je u Zagrebačkoj filharmoniji, a nastavio kao solo violist od 1968. do 1989. u orkestru Opere i kao član Klavirskog kvarteta HNK u Zagrebu. Bio je i direktor Opere od 1983. do 1984. i intendant HNK 1990. i 1991. Nastupao je solistički s orkestrima u Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i Bugarskoj, kao komorni glazbenik u Ogulinu, Rijeci, Sisku i Zagrebu te u Beogradu i u Njemačkoj. Nakon profesorskog djelovanja na glazbenim školama u Brežicama i Zagrebu (Glazbena škola Blagoje Bersa), predavao je violu, komornu glazbu i metodiku violine i viole na Muzičkim akademijama u Zagrebu (1971.–1992., 1998.–2002.) te paralelno u Beogradu (1975.–1979.) i Ljubljani (1979.–1992.). Držao je majstorske tečajeve u Pekingu, Njemačkoj, Poljskoj i na Isle of Man te povremena predavanja u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji, Sloveniji i Srbiji.
Osim kao popularizator istaknutog violinista Čeha Vaclava Humla, Zlatko Stahuljak upisao se u povijest hrvatsko-čeških odnosa kao prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva 1992. (tada Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva) te prvi veleposlanik Hrvatske u Čehoslovačkoj i Češkoj (1992.–1998.) sa sjedištem u Pragu. O tome je ostavio dragocjene zapise i svjedočanstva. Za veleposlanika ga je predsjedniku Franji Tuđmanu predložio kardinal Franjo Kuharić. Stahuljak ga je naime zamolio da ga predloži za kulturnog atašea, no Kuharić je odgovorio: „Vi kulturni ataše? Pa vi ste ili za veleposlanika ili ništa. Ali znate, mene dr. Tuđman ne sluša uvijek, no ja ću naći načina kako ću mu to reći“. Način se očito našao jer je u listopadu 1992. Stahuljak iz Tuđmanovih ruku primio vjerodajnice koje je u Pragu predao čehoslovačkom premijeru Janu Stráskom koji je nakon ostavke Václava Havela obavljao dužnost šefa češko-slovačke federativne države koja je išla svome kraju. Kad je 1. siječnja 1993. nastala samostalna Češka Republika Stahuljak je automatski veleposlanik u Češkoj. Iako bez diplomatskog iskustva, na početku veleposlaničke karijere od velike mu je pomoći bila činjenica da je bio glazbenik i praški student. „Česima je bilo vrlo interesantno da netko dođe iz glazbenog zvanja kao veleposlanik u Prag, i još k tome zna češki jezik i kaže da je polazio postdiplomski studij u Pragu. Tako da kad smo došli načelniku Praga 2 i pitali možemo li dobiti stanove za naše diplomate, on je rekao: „Vy mluvute česky! Co já můžu za Vás udělat?“ Ja sam rekao: „Trebamo dva stana“. I dobili smo dva prekrasna velika stana, preko 120 kvadrata u neoklasicističkoj palači Na Poříčí 8. Također, supruga i ja smo priređivali kućne koncerte pa se govorilo da je hrvatski veleposlanik vratio natrag srednju Europu u srednju Europu. Na jednom takvom koncertu bilo je 17 veleposlanika sa suprugama i to je onda bila prilika da iznesemo neki svoj stav koji su oni onda prenosili svojim vladama.“ Zlatko i Ivanka Stahuljak kao glazbenici su nastupili pred svojim kolegama i na misi povodom Dana državnosti u crkvi Uznesenja Marijina na Strahovu.
Zaslugom veleposlanika Stahuljaka nabavljena je reprezentativna zgrada hrvatskog veleposlanstva, na adresi V Průhledu 6, a tijekom njegovog mandata u Pragu je 1997. pokrenut samostalan studij hrvatskog jezika na Karlovom sveučilištu. Od najznačajnijih akcija za promociju Hrvatske u Pragu su održani Dani slavonske kuhinje 1995., izložba hrvatskih naivnih slikara 1996., a 1997. Dani hrvatske kulture pod Havelovim pokroviteljstvom. Kao veleposlanik, Stahuljak je redovito odlazio i na kiritof moravskih Hrvata u Jevišovki. U Češkoj se povezao i s Viteškim redom svetog Václava koji se uglavnom bavi humanitarnim radom, i to skrbi o djeci iz dječjih domova. Postao je počasni član Reda, a 2002. i provincijal Zemaljske provincije za Hrvatsku (jedine izvan Češke), kojoj je kancelarka Ivanka Stahuljak, vrlo angažirana oko brige za djecu iz domova kojima je u više navrata organizirala ljetovanje u dječjim taborima u Češkoj.
Nakon povratka u Zagreb Zlatko Stahuljak ponovno se angažirao u Hrvatsko-češkom društvu i sve dok mu je zdravlje dopuštalo, do početka 2020.., dolazio je na njegove skupove, kao i u Češku besedu Zagreb koju je posjećivao još dok je bila smještena na Dolcu. U nekoliko je navrata u Češkom domu govorio na predavanjima i tribinama, primjerice o Vaclavu Humlu 2010., a dirljivo je 2011. govorio i na komemoraciji za Vaclava Havela. Svima je imponirao svojom uglađenom i elegantnom pojavom, ljubaznim ophođenjem, a posebno velikim znanjem koje je rado prenosio drugima, kao i mnoge anegdote. Aktivno je sudjelovalo i u događanjima u organizaciji Hrvatsko-češkog društva ili češke manjine i izvan Zagreba, u Daruvaru, Bjelovaru, Sisku, Virovitici, Koprivnici i drugdje.
Hrvatsko-češko društvo Stahuljaku je 2012. dodijelilo svoju prvu Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ zbog njegovih iznimnih zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa u cjelini. U obrazloženju je među ostalim pisalo: „Kao glazbenik usavršavao se u Pragu, a 1977. pokrenuo je Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml. Prof. Stahuljak time ne samo što pridonosi širenju ugleda hrvatske glazbe u svijetu, nego neprekidnom popularizacijom Vaclava Humla održava trajnom uspomenu na njega i mnoge druge češke glazbenike koji su svojim doprinosom obogatili hrvatsku kulturu. Time svima pruža odličan primjer kako se prošlost hrvatsko-čeških odnosa može iskoristiti kao dobar temelj i poticaj za buduće aktivnosti koje unaprijeđuju kulturu hrvatskog, češkog i drugih naroda. Ime prof. Zlatka Stahuljaka ostat će trajno zapisano u povijesti hrvatsko-čeških odnosa, jer je bio prvi predsjednik Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva (1992.- 1993.), a od 1992. do 1998. i prvi hrvatski veleposlanik u Pragu, najprije u Češkoj i Slovačkoj Federativnoj Republici, a zatim u Češkoj Republici. Na toj važnoj diplomatskoj dužnosti pridonio je jačanju odnosa Hrvatske i Češke, širenju istine o hrvatskoj borbi za slobodu te naročito popularizaciji hrvatske kulture u češkoj javnosti. Svojim radom utro je put idućim hrvatskim veleposlanicima, a ostavši i nakon povratka iz Praga trajno vezan uz Češku, potvrdio se kao svojevrstan hrvatsko-češki veleposlanik dobre volje, uvijek spreman poduprijeti svaku akciju usmjerenu na popularizaciju Hrvatske u Češkoj i Češke u Hrvatskoj.“
Povodom smrti Zlatka Stahuljaka sućut obitelji uputili su među ostalima i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i hrvatski premijer Andrej Plenković.
