U Zagrebu obilježena 50. godišnjica Praškog proljeća
U organizaciji Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb, u srijedu 28. studenog u Češkom domu u Zagrebu održana je tribina posvećena 50. godišnjici Praškog proljeća i okupacije Čehoslovačke 1968. te utjecaju koji su ti dramatični događaji imali na daljnji tijek češke i slovačke povijesti, kulture i života, kao i na odnose Hrvata, Čeha i Slovaka.
O političkim događajima u Čehoslovačkoj 1968. govorio je predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac koji je podsjetio da je Praško proljeće bio reformski pokret predvođen čelnikom Komunističke partije Čehoslovačke Alexanderom Dubčekom s ciljem demokratizacije i liberalizacije društveno-političkog sustava Čehoslovačke i stvaranja »socijalizma s ljudskim likom«. Pokret je prihvatio velik broj Čeha i Slovaka koji su se nadali da će unatoč podređenom položaju svoje zemlje unutar Varšavskog pakta uspjeti izboriti određeni stupanj slobode u području politike, gospodarstva i kulture. Te nade je međutim ugasila okupacija vojski pet država Varšavskog pakta (SSSR-a, DDR-a, Poljske, Mađarske i Bugarske) u kolovozu 1968. nakon koje su Dubček i čehoslovačko vodstvo bili prisiljeni na kapitulaciju i odustajanje od svojih reformi, iako su neko vrijeme zadržani na političkim položajima. Od planiranih reformi ostvarena je jedino federalizacija Čehoslovačke koja je 1. siječnja 1969. postala federativna država sastavljena od Češke Socijalističke Republike i Slovačke Socijalističke Republike. Uslijedilo je razdoblje tzv. normalizacije koje je potrajalo sve do Baršunaste revolucije 1989. Nepodobni građani izbačeni su s radnih mjesta i hapšeni, a oko 250.000 ih je emigriralo, među njima brojni znanstvenici i kulturni djelatnici, od kojih su najpoznatiji književnici Milan Kundera, Josef Škvorecký i Arnošt Lustig te režiser Miloš Forman. »Kod Čeha i Slovaka 1968. ima veliki emotivni naboj jer to je bila godina velikih nada, entuzijazma i optimizma, ali i godina velikog razočaranja. Praško proljeće i njegov kraj, kao i kasnije protestno samospaljivanje studenta Jana Palacha, vjerojatno je u svijetu najpoznatiji događaj iz češke i slovačke povijesti«, kazao je Lipovac. Spomenuo je da su podršku Praškom proljeću dali Jugoslavija i Rumunjska, budući da je Josip Broz Tito u Praškom proljeću vidio uspjeh svoje koncepcije socijalizma, dok je Nicolae Ceausescu, koji je u Rumunjskoj provodio rigidni režim, branio načelo da svaka država ima pravo razvijati socijalizam kakav želi. Lipovac je spomenuo da je tijekom okupacije poginulo 137 čehoslovačkih građana koji su pokušali pružiti otpor, a oko 50.000 Čeha i Slovaka zateklo se na odmoru u Hrvatskoj te im je zbog zatvorenih granica desetak dana bio onemogućen povratak. »U tom periodu građani i institucije osigurali su im smještaj i svu potrebnu pomoć, čime je još jednom došla do izražaja solidarnost Hrvata, Čeha i Slovaka u teškim trenucima njihove povijesti«, rekao je Lipovac. O pisanju hrvatskog tiska u vrijeme gušenja Praškog proljeća govorila je potpredsjednica Češke besede Zagreb Marina Kolaček Novosel, s naglaskom na reportaže o smještaju čehoslovačkih turista u Zagrebu gdje su građani dobrovoljno nudili smještaj u svojim domovima.
O ulozi čeških književnika u Praškom proljeću govorio je dr. Matija Ivačić, viši asistent na Katedri za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je istaknuo važnost Kongresa čehoslovačkih književnika 1967. kao predigre Praškog proljeća. »Književnici su kao prvi dali dijagnozu komunističkog režima koji je bio porozan na svim razinama. Oni su u velikoj mjeri odredili intenzitet Praškog proljeća i sukreirali ga«, rekao je Ivačić. Spomenuo je važnost književnika Ludvíka Vaculíka koji je 1968. pokrenuo peticiju Dvije tisuće riječi sa zahtjevom za intenzivnijim društvenim promjenama. Peticiju je potpisalo oko 200.000 čehoslovačkih građana i ona je postala jedan od manifesta Praškog proljeća. Svoja sjećanja na događanje u Čehoslovačkoj 1968. iznio je potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva Miroslav Křepela koji je spomenuo da se u ozračju nade i optimizma nije očekivalo da bi okupacija vojski Varšavskog pakta mogla ugušiti reformske procese.
Na tribini su uz članove Hrvatsko-češkog društva i pripadnike češke manjine bili nazočni i zamjenik češkog veleposlanika Slavomír Goga te brojni studenti bohemistike u Zagrebu.
Marijan Lipovac
Snimio: Mladen Banek
