Tribinom u Gospiću obilježena 200.godišnjica rođenja generala Josipa Filipovića
U organizaciji Hrvatsko-češkog društva i Ogranka Matice hrvatske u Gospiću, 26. travnja 2019. u Knjižnici u Gospiću održana je tribina posvećena generalu Josipu Filipoviću, počasnom građaninu Praga i jednoj od najznačajnijih osoba hrvatske vojne povijesti koji je u dva navrata bio vojni zapovjednik Češke, u povodu 200. godišnjice njegova rođenja.
Josip Filipović rodio se u Gospiću, u ličkoj vojničkoj obitelji, 28. travnja 1819., a umro je 6. kolovoza 1889. u Pragu gdje je i pokopan. Bio je vojni zapovjednik Češke od 1874. do 1878. te od 1882. do smrti. U povijest je ušao kao zapovjednik austro-ugarske vojske koja je 1878. zaposjela Bosnu i Hercegovinu, temeljem odluke Berlinskog kongresa, i time ju nakon četiri stoljeća oslobodio osmanske vlasti.
O Filipovićevom životu i vojnoj karijeri govorio je član Hrvatsko-češkog društva Boris Trnski koji je istaknuo da se radi o jednom od tri najistaknutija hrvatska časnika u austro-ugarskoj vojsci, uz feldmaršala Svetozara Borojevića i generala Stjepana Sarkotića. Trnski je podrobnije govorio o Filipovićevom sudjelovanju u pohodu na Mađarsku 1848/49., kada je bio pobočnik hrvatskog bana Josipa Jelačića, u bitci kod Solferina 1859., u bitci kod Sadove 1886. te u zaposjedanju BiH 1878. Iako se smatrao da će ta operacija proći bez otpora, budući da se osmanska vojska bila povukla, Filipović je morao slamati pobune muslimanskog i pravoslavnog stanovništva te je njegova vojska imala 1221 poginulog vojnika. Filipović je imenovan i prvim guvernerom BiH, ali ubrzo je smijenjen zbog mađarskog pritiska i straha da će djelovati u hrvatskom interesu. „Svojim životom i djelom Josip Filipović je zaslužio da ga se nazove junakom iz Like“, rekao je Trnski. Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac govorio je o Filipovićevom djelovanju u Češkoj gdje je kao strog ali pravedan zapovjednik stekao popularnost vojnika jer je poticao upotrebu češkog jezika kod obuke. Kao takav opisan je i u češkoj književnosti pa Josef Svatopluk Machar u priči Dobrovoljačka godina piše: „Oko 10 sati dojahao bi Filipović, strah i trepet oficira, a ljubimac običnog malog vojnika i sjedeći uspravno u sedlu na svom bijelom konju jahao bi lagano, velik, veličanstven na čelu ogromne pratnje svih štapskih oficira cijele garnizone kao netko koji dolazi na veliki sud.“ Filipović je izlazio ususret gradu Pragu u vezi izgradnje infrastrukture pa je dobio titulu počasnog građanina, a kad je umro pokopan je uz najviše počasti. Pogrebna povorka prolazila je s Male strane preko Karlovog mosta uz Vltavu do Karlína gdje je pokopan na vojnom groblju. Kad je to groblje 1906. ukinuto, Filipović je pokopan na Olšanskom groblju gdje mu je grob bio nepoznat sve do 2012. kada ga je otkrilo Hrvatsko-češko društvo. Grob je u zapuštenom stanju i trebala bi mu obnova.
Na tribini je govorila i predsjednica i Ogranka Matice hrvatske u Gospiću Ana Lemić koja je podsjetila i na generala Franju Filipovića, Josipova brata koji je bio zapovjednik Vojne krajine i kraljevski namjesnik Dalmacije, a zaslužan je i za prerastanje male realne gimnazije u Gospiću u veliku klasičnu gimnaziju te za osnutak zaklade za pomoć siromašnim učenicima. Spomenula je i poznate Gospićane koji su bili praški studenti, Nikolu Teslu i utemeljitelja hrvatske etnologije Milovana Gavazzija, kao i glazbenika Josipa Henneberga.
U sklopu tribine predstavljen je novi broj glasila Hrvatsko-češkog društva Susreti.
Uoči 200. godišnjice Filipovićeva rođenja, njegov je grob posjetila hrvatska veleposlanica u Češkoj Ljiljana Pancirov koja je položila vijenac i zapalila svijeću.
Marijan Lipovac
Snimila: Jasenka Kranjčević
