Razgovori s T. G. Masarykom – 11. knjiga u izdanju Hrvatsko-češkog društva

Hrvatsko-češko društvo i izdavačka kuća Disput objavili su u listopadu 2019. knjigu Razgovori s T. G. Masarykom, autora Karela Čapeka koju je na hrvatski prevela Dubravka Dorotić Sesar. Riječ je o 11. knjizi objavljenoj u izdanju Hrvatsko-češkog društva.

Knjiga je posvećena Tomášu Masaryku (1850.–1937.), češkom političaru, filozofu i sociologu, osnivaču i prvom predsjedniku Čehoslovačke (1918.– 1935.), njegovom životu te političkim, svjetonazorskim i filozofskim stavovima o kojima je govorio češkom književniku Karelu Čapeku. On je višegodišnje razgovore s Masarykom uobličio u njegovu biografiju pisanu u prvom licu te u opsežni intervju o raznim temama kao što su spoznaja, istina, mit, iracionalizam, racionalizam, metafizika, vjera, tolerancija, politička teorija i praksa, povijest, demokracija, domoljublje te problemi malih naroda. Masaryk je autorizirao i dopunio Čapekov tekst pa ga se može smatrati suautorom knjige. Prvi dio Razgovora s Masarykom u Češkoj je objavljen 1928., drugi dio 1931., a treći dio 1935. Prvi dio knjige, pod nazivom Mladost, opisuje Masarykovo djetinjstvo u južnoj Moravskoj, školovanje u Brnu i Beču, brak s Amerikankom Charlotte Garrigue, te njegov dolazak u Prag na mjesto profesora Karlovog sveučilišta. U drugom dijelu, naslovljenom Život i rad, Masaryk pripovijeda o svom pogledu na svijet i uključenju u javni život kao profesora i političara, aktivnostima oko uspostave češko-slovačke države u doba Prvog svjetskog rata te o izboru za predsjednika Čehoslovačke 1918. Treći dio, Mišljenje i život, sastavljen je u obliku intervjua između Čapeka i Masaryka, s pitanjima i odgovorima u kojima Masaryk iznosi svoje političke, svjetonazorske i filozofske stavove, koji se mogu naći i u prva dva dijela knjige zbog čestih digresija. Na kraju knjige kao svojevrsni pogovor nalazi se tekst pod naslovom Šutnje s T. G. Masarykom, gdje se objašnjava kako je ta knjiga nastajala.

Hrvatsko izdanje Razgovora s T. G. Masarykom objavljeno je uz financijsku potporu Grada Zagreba, a sadrži i predgovor koji je napisala Masarykova praunuka Charlotta Kotik te pogovor pod naslovom Tomáš Garrigue Masaryk, apostol prosvijećene demokracije i djelatnog humanizma, koji je napisao povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, ujedno i predsjednik Hrvatsko-češkog društva.

Predstavljanje knjige održano je u Češkom narodnom domu u Zagrebu 22. listopada 2019.

Kako je istaknuo Marijan Lipovac, Hrvatsko-češko društvo odlučilo je prevesti na hrvatski i objaviti ovo djelo u jesen 2017. nakon što se u javnosti pojavila ideja o mogućem preimenovanju Masarykove ulice u Zagrebu. „Ta ideja nije pala na plodno tlo i nitko ju nije podržao, a Hrvatsko-češko društvo najbolje je artikuliralo razloge zašto Masaryk treba zadržati ulicu u Zagrebu i koja je njena simbolička važnost“, rekao je Lipovac. Razgovore s T. G. Masarykom ocijenio je kao knjigu koja se može čitati kao historiografsko i filozofsko djelo, ali i kao uzbudljivi roman i kao priručnik u mnogim životnim situacijama.

Lipovac je ustvrdio da je u Hrvatskoj potrebno popularizirati Masaryka jer Hrvati nisu imali osobu poput njega, čovjeka koji je istodobno bio i veliki mislilac, poznat i priznat izvan granica domovine, a ujedno i ugledni i cijenjeni državnik, ne samo šef države, nego i njen svojevrsni duhovni vođa i moralni autoritet. „Česi su imali tu sreću da su iz svojih redova iznjedrili takvu osobu upravo u ključno vrijeme, kada su se nakon Prvog svjetskog rata u Europi rušila stoljetna carstva i stvarale nove nacionalne države i kad je trebalo pameti, odlučnosti i vizije osmisliti svoj nacionalni program i za njega se izboriti pred ratnim pobjednicima. Masaryk je to napravio i uspio 1918. Česima izboriti samostalnu državu, u zajednici s bliskim Slovacima, a Hrvati su, u sličnim okolnostima rušenja ideoloških carstava, svoju samostalnu državu izborili tek 1991. Možemo tek zamišljati koliko bi Hrvatska danas bila bolja i naprednija da je 1918. imala svog Masaryka koji bi joj izborio samostalnost, odnosno da je netko od tadašnjih hrvatskih političara imao Masarykovu viziju, hrabrost, odlučnost, međunarodni ugled, nacionalnu svijest, ali i sigurnost i intelektualnu snagu utemeljenju na čvrstim političkim i etičkim načelima“, kazao je Lipovac. Dodao je da Masarykov primjer može biti poučan i kad se radi o izgradnji i usavršavanju države i stvaranju što uređenijeg i humanijeg društva koje bi bilo utemeljeno na vrijednostima istine, humanizma i demokracije. „Hrvatsko društvo po Masarykovim načelima bilo bi humano društvo u skladu s kršćanskim načelima, društvo tolerancije i dijaloga koje se ne bi bavilo sukobima iz prošlosti, nego bi u prošlosti tražilo pozitivne primjere i bilo okrenuto budućnosti i realnim, životnim pitanjima“, rekao je Lipovac. Istaknuo je da Masaryk kao mislilac velik naglasak stavlja na konkretan rad koji društvo pokreće naprijed, kao i na odgoj i obrazovanje koji mogu dovesti do promjene mentaliteta, ponašanja i načina razmišljanja u demokratskom duhu. Lipovac je pojasnio da Masaryk demokraciji daje etički pa čak i religiozni smisao jer za njega demokracija nije samo oblik vladavine, nego svjetonazor koji se živi, počevši od međuljudskih odnosa pa do visoke politike kako bi se osiguralo ostvarenje ideje humanosti. „Masaryk se zalaže za prosvijećenu demokraciju, sustav vladavine koji čine prosvijećeni političari koje bira prosvijećeni narod u društvu prožetom iskrenim demokratskim duhom“, rekao je Lipovac.

Glavni urednik Disputa Josip Pandurić napomenuo je da su razgovori iz kojih je rezultirala ta knjiga vođeni tijekom dvije godine, 1926. i 1927., kada je Masaryk imao 76, a Čapek 36 godina – dakle, dijelilo ih je 40 godina. S jedne strane nalazio se jedan mlad, ambiciozan i već afirmirani pisac, a s druge mudri, postariji intelektualac. Pandurić je podsjetio na memoarske zapise Ivana Meštrovića u kojima je opisao i svoje razgovore s Masarykom 1923. kada je izrađivao dva njegova poprsja. „Govoreći o Masaryku Meštrović ističe njegovu demokratsku svijest i ljudski osjećaj, odnosno Masarykovo moralno utemeljenje demokratskog vođenja politike. Meštrović je Masaryka opisao kao 'čovjekoljubivog fanatika', čime je, sintagmom u dvije riječi, dao najsnažniju odrednicu toga bitnog čovjeka za češku, srednjoeuropsku i uopće europsku politiku, nudeći istinit i promišljen sukus Masaryka, onako kako samo kipar uspije svojem djelu napraviti onaj završni friz. Česi su imali veliku sreću da su imali takvoga političara koji je tijekom svoje 17-godišnje vladavine udario bitne temelje demokratskom ustrojstvu i političkoj kulturi. Čitajući ovu knjigu, poznavajući političke kontekste sredine i kraja 20. stoljeća, nameće se veza misije koju je Masaryk odigrao s događajima s kraja 1980-tih godina", rekao je Pandurić.

Prevoditeljica Dubravka Dorotić Sesar osvrnula se na autora knjige kazavši da je Karel Čapek bio slavni češki klasik iz druge generacije češke moderne, ali i renesansni čovjek, tvorac nove znanstvene fantastike preko svojih djela.

„Masaryk je imao duboko povjerenje u dvostruko mlađeg Čapeka. Čapek je osluškivao njegovu šutnju i pretvarao je u riječi, a Masaryk je bio siguran da ga Čapek neće slagati i da će reći onako kako misli, osjeća i doživljava“, kazala je Dubravka Dorotić Sesar. Po njenim riječima, radi se štivu zanimljivom za ljude različitih interesa, punom mudrih misli od kojih bi se mogla napraviti posebna knjižica. „Ova knjiga gotovo se čita kao pustolovni roman, toliko je Masarykov život zanimljiv, iako on nije bio pustolov, nego vrlo discipliniran čovjek, asket, puritanac i duboki vjernik. U politici je bio veliki pragmatik. Shvatio je da velike političke preokrete treba dočekati spreman i on je u egzilu imao kompletu vladu za sve resore. Ti su ljudi potpuno spremni dočekali pad Austro-Ugarske monarhije, a mi nismo. Frano Supilo i Ante Trumbić su nešto pokušavali, ali očito nisu predvidjeli što će se dogoditi. Masaryk je bio i lukav, ali to nije nanijelo nikakvu štetu interesima njegovog naroda. Na kraju života bilo mu je najvažnije to što se nije morao odreći nijednog svog načela. Sve ono u što je vjerovao u mladosti potvrdilo mu se. Kaže da je svijest da je bio na pravoj strani dovoljna da mu život bude lijep i sretan“, rekla je Dubravka Dorotić Sesar. Istaknula je i Masarykove misli o važnosti škola i obrazovanja i njegovo upozorenje da je lako manipulirati neukim narodom.

Na predstavljanju knjige Razgovori s T. G. Masarykom govorio je i zamjenik češkog veleposlanika u Hrvatskoj Slavomír Goga koji je istaknuo da je činjenica da je Masaryk bio prvi predsjednik Čehoslovačke bila od ogromnog značenja jer je imao ogroman utjecaj na formiranje karaktera nove države. „Bila je jedna od čeških povijesnih sreća to da joj je na čelu bio upravo Masaryk čija filozofija je prožeta idejama humanizma, demokracije i kršćanske ljubavi prema bližnjemu. Masaryk je aktualan i danas. Rekao je: ako hoćemo imati demokraciju moramo imati demokrate, ljude koji demokratski razmišljaju i djeluju. Smatrao je da za stabilnu demokraciju treba 50 godina. To se nažalost nije dogodilo, pa ni danas, 30 godina nakon Baršunaste revolucije, ne možemo reći da je demokracija bez opasnosti i zauvijek jer ona je način života“, kazao je Slavomír Goga.

Marijan Lipovac

Snimili: Mladen Sokele i Zvjezdana Zado