Hrvatsko-češko društvo obilježilo 160. godišnjicu rođenja Vjenceslava Novaka

Hrvatsko-češko društvo u suradnji s udrugom Collegium Hergešić obilježilo je 14. listopada 2019. u Europskom domu u Zagrebu 160. godišnjicu rođenja Vjenceslava Novaka, hrvatskog književnika češkog porijekla.

Predavanje pod naslovom Vjenceslav Novak i Česi: Od plzenjskog piva do Dvořáka održao je predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac koji je istaknuo da je Novak jedan od hrvatskih književnika kojima su očevi bili Česi, uz Milutina Cihlara Nehajeva i Jagodu Truhelku, ali jedini među njima koji je nosio češko ime Václav, kasnije promijenjeno u Vjenceslav. Rodio se u Senju 11. rujna 1859., a otac mu je bio Josef Novák, krojač rodom iz Hradeca Králové koji se doselio u Senj i ondje sa Senjankom bavarskog porijekla Ivanom Scheifel zasnovao obitelj. Novak se smatra najboljim piscem hrvatskog realizma pa je prozvan i hrvatskim Balzacom. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka, koje odlično dokumentiraju život Hrvatske s kraja 19. i početka 20. stoljeća opisujući glavne društvene problemima kao što su raslojavanje sela, raspad seljačkih zadruga i osiromašenje seljaka, nastanak urbanog proletarijata. Novakovi romani su Pavao Šegota, Tito Dorčić, Dva svijeta, Pod Nehajem, Podgorka, Zapreke i najpoznatiji Posljednji Stipančići, vjerojatno najbolji roman hrvatskog realizma. Od 1884. do 1887. Novak je studirao na Konzervatoriju u Pragu i nakon toga do smrti 20. rujna 1905. djelovao u Zagrebu kao profesor glazbe.

Lipovac je kazao da je Novakov život u Pragu očito imao utjecaja na njegovo stvaralaštvo jer se radnja dva romana, Pavao Šegota (1888.) i Dva svijeta (1901.) djelomično odvija u Pragu. Novak u romanu Pavao Šegota prikazuje život nadarenog seoskog mladića Pavla Šegote koji odlazi u Prag studirati prirodne znanosti. U Pragu se oženio Pražankom Lorom i time Novak u hrvatsku književnost uvodi motiv ljubavi između hrvatskih studenata u Pragu s domaćim djevojkama. Čest motiv romana je češko pivo koje pridonosi dobrom raspoloženju među hrvatskim studentima, ali izaziva i svađe. Novak u ovom romanu donosi i opise Praga, posebno dijelova uz rijeku Vltavu.

U romanu Dva svijeta glavni lik je Amadej Zlatanić, glazbeni genij iz malog hrvatskog grada čiji talent otkriva mjesni glazbenik Čeh Jan Jahoda. Njegovom zaslugom Amadej odlazi na Konzervatorij u Prag. Novak time vjerojatno prvi u hrvatskoj književnosti piše o češkim glazbenicima doseljenima u Hrvatsku, a spominje i događaje u Češkoj 1848. Dokumentarno najvredniji dio romana je opis praizvedbe oratorija Stabat mater Antonína Dvořáka kojom je ravnao sam autor. Oba romana prevedena su na češki – Pavao Šegota 1925. pod naslovom Svět volá - moře čeká (Svijet zove – more čeka), a Dva svijeta 2016.

Na tribini u Europskom domu govorio je i predsjednik udruge Collegium Hergešić Zoran Jurić koji je kazao da je udruga izradila popis 44 hrvatska književnika umrlih oko 45. godine života, među koje se ubraja i Vjenceslav Novak.

Predavanje o Vjenceslavu Novaku i Česima Marijan Lipovac je 26. listopada održao u Lipovljanima u sklopu Dana češke kulture. Ondje je istaknuo povezanost Novaka s književnikom Josipom Kozarcem koji je kao šumar živio i djelovao u Lipovljanima.

Marijan Lipovac