Predavanje Radoslava Kavana o Oskaru Schindleru i Svitavima

Član Predsjedništva Hrvatsko-češkog društva Radoslav Kavan održao je 5. studenog 2019. u Češkom domu u Zagrebu predavanje o Oskaru Schindleru i njegovom rodnom mjestu Svitavy.

Grad Svitavy broji oko 18.000 stanovnika i nalazi se u Moravskoj između Hradeca Králové i Olomouca. Ime je dobio po rijeci Svitavi koja protječe kroz njega, a prvi put se spominje u dokumentima iz 1256., no zna se da su gradić osnovali redovnici iz Litomyšla još 1160. Stanovništvo su činili Česi, no već u 13. stoljeću dolazi do kolonizacije Nijemaca iz Vestfalije. Česi se ponovo doseljavaju u Svitavy nakon husitskih ratova, sredinom 15. stoljeća. Grad je jako stradao u Tridesetogodišnjem ratu, a 1781. izgorio je u požaru. Nakon 1850. grad se industrijalizira i dobiva naziv „moravski Manchester“ zbog razvijene tekstilne industrije. Pred Drugi svjetski rat u Svitavima živi 85 posto njemačkog stanovništva i 1938., s ostalim pograničnim područjem Češke postaje dio nacističke Njemačke. Ondje se nalazi i muzej posvećen Oskaru Schndleru, Nijemcu i članu nacističke stranke koji je u doba Holokausta spasio oko 1200 Židova koje je zaposlio u svojoj tvornici u okupiranoj Poljskoj i kasnije u Brnenecu u Moravskoj.

Oskar Schindler rođen je u Svitavima 28. travnja 1908. u obitelji njemačkih katolika. Otac Hans bio je sitni industrijalac i ne baš uzoran otac. Volio je raskalašen život i alkohol te je zanemarivao obitelj, ženu Franzisku, kćer Alfridu i sina Oskara. U djetinjstvu Oskar se družio sa židovskim dječacima iz susjedstva i već je od mladosti spoznao da su Židovi posve isti kao i drugi ljudi, a ne manje vrijedni i različiti. Po uzoru na svog oca, Oskar je volio provode, brzu vožnju motorima i automobilima. Kako se u Njemačkoj rađao nacionalsocijalizam, to je imalo utjecaj i na sudetske Nijemce koji su blagonaklono gledali na ponovno uzdizanje Njemačke i buđenje nacizma u susjedstvu. To je također utjecalo i na Schindlera koji se priključuje Sudetskoj njemačkoj stranci 1935. Iako je bio čehoslovački građanin, postao je špijun njemačku vojne obavještajne službe za koju je prikupljao podatke o vojnim postrojbama, željeznici i sl. U srpnju 1938. uhapšen je od čeških vlasti zbog špijunaže i vrbovanja za Njemačku. U zatvoru nije ostao dugo jer je uslijedio Minhenski sporazum u listopadu iste godine kojim su Englezi i Francuzi izručili Sudetsku oblast Trećem Reichu pa je Schindler oslobođen zatvora kao politički zatvorenik. Svitavy postaju Zwittau i dodaju se Sudetima. Kasnije, 1939., Schindler odlazi u Poljsku gdje se bavi špijunskim poslom za njemačku vojsku, a bio je i agent provokator pripremajući teren za okupaciju Poljske koja je uslijedila 1. rujna 1939. U Krakov dolazi već u listopadu 1939. privučen mogućnošću brze zarade i bogaćenja. Krakov je u to vrijeme bio dominantno poljski grad s 250.000 stanovnika u kojem su Nijemci bili manjina od oko tisuću duša. Uz Poljake u Krakovu je bila i brojna židovska zajednica od oko 65.000 ljudi, koja je imala petstogodišnju tradiciju. U stvari Krakov je bio podjeljen na poljski i židovski dio koji se zvao Kazimierz. Židovi su ovdje imali svoju samoupravu, gradsku vijećnicu i gradonačelnika.

Budući da je Schindler bio visoko rangiran u nacionalsocijalističkoj partiji ubrzo mu je dodijeljena konfiscirana tvornica emajla koja je oduzeta židovskim vlasnicima, dioničarima. Tvornica koju je Schindler nazvao Deuche Email Fabrick bila je smještena s desne strane rijeke Visle u ulici Lipowa na broju 4 u četvrti Podgorze. Nijemci su baš tu, u neposrednoj blizini tvornice ustanovili geto za Židove sa zidom koji ga okružuje u obliku židovskih nadgrobnih spomenika. Židovi su iz Kazimierza protjerani preko rijeke, a Poljaci iz tog dijela izmješteni su u Kazimierz. Schindler je u svojoj tvornici zapošljavao Židove iz geta koji su svaki dan prolazili put od oko 700 metara do tvornice. Bio je to za njega unosan biznis koji je donosio veliku dobit jer je tvornica radila za potrebe Wehrmachta. Židovski radnici nisu primali plaću za svoj rad, ali je Schindler po svakom od njih njemačkoj državi dnevno morao plaćati šest maraka naknade. No već tada, za razliku od drugih Nijemaca, pokazao je svoju humanu stranu. Tretirao je svoje radnike dobro pa su oni ubrzo nazvani „Schindlerovi Židovi“. Tako ih je zadržao u tvornici preko noći kada su nacisti 13. ožujka 1943. likvidirali geto. Drugo jutro na ulicama geta ležalo je oko 2000 ubijenih ljudi, a ostali Židovi su otjerani u logor Plaszow, pet kilometara južnije od grada. U tom trenutku Schindler shvaća da treba staviti svoj biznis u drugi plan, a spas svojih Židova na prvo mjesto. Uspio je, nagovorom i korupcijom, otvoriti podlogor u krugu tvornice tako da se njegovi radnici nisu morali svakodnevno vraćati u Plaszow gdje im je prijetila konstantna opasnost po život. Kada se u jesen 1944. Sovjetska armija počela približavati Krakovu, Schindler tvornicu i većinu svojih radnika prebacuje u okolicu svog rodnog grada Svitavy u Češku, u malo mjesto Brnenec.

Ovdje, zajedno sa svojom ženom i svojim židovskim radnicima dočekuje kraj rata. No budući da je bio nacist i eksploatator logoraša prijetila mu je opasnost od ruskih osloboditelja pa prerušen u logoraša bježi u München od kamo 1948. ilegalno odlazi u Argentinu. U Buenos Airesu se bavi raznim poduzetničkim građevinskim poslovima, ali prilično bezuspješno. Poslovno je bankrotirao 1958. kada se i rastaje od žene i vraća u Njemačku. Tu živi u iznajmljenom stanu u Frankfurtu nasuprot željezničkog kolodvora. Međutim, Židovi koje je spasio ga ne zaboravljaju i osnivaju fondaciju kojom financiraju njegov život. Na njihov poziv 1962. prvi puta posjećuje Izrael gdje ga u Jeruzalemu dočekuje 500 Židova od ukupno 1200 koliko ih je spasio. Te godine prima priznanje Pravednik među narodima. Od tada svake godine boravi u Izraelu mjesec dana o trošku fondacije. Oskar Schindler umro je 1974. u Njemačkoj od srčanog udara u 66. godini života. Njegov grob se nalazi u Jeruzalemu.

„Unatoč tome što je pripadao nacističkoj stranci, Oskar Schindler plemeniti je primjer kako i u najtežim vremenima svatko može birati između dobra i zla, humanosti i zločina. Nema nikakvog opravdanja za one koji postupaju drugačije jer uvijek, za svakog od nas, postoji izbor. To se odnosi i na sadašnjost i na budućnost, bez obzira kakva ona bila. S Oskarom mogu biti ponosni Česi jer je rođen u Češkoj, ali i cijeli svijet jer on, kao i drugi koji su se ponašali kao on, ostaje putokaz svima nama za buduća vremena“, rekao je u svom predavanju Radoslav Kavan.

Marijan Lipovac