Hrvatsko-češko društvo organiziralo tribinu o češkoj eksprimentalnoj poeziji
U Europskom domu u Zagrebu u organizaciji Hrvatsko-češkog društva i udruge Collegium Hergešić 23. studenog 2020. održana je tribina o češkoj eksprimentalnoj poeziji na kojoj je predstavljen ovaj fenomen češke književnosti koji se javlja 60-ih godina 20. stoljeća. Tribina je održana uz potporu Ministarstva kulture i medija u nazočnosti epidemiološkim mjerama maksimalno dozvoljenog broja građana.
Predsjednik HČD-a Marijan Lipovac govorio je o općim političkim prilikama u Čehoslovačkoj toga doba, kada je kao država s komunističkim totalitarnom sustavom bila u potpunosti podređena Sovjetskom savezu, što je imalo posljedica i na kulturu i umjetnost. Ipak, šezdesetih godina nastupila je određena demokratizacija i liberalizacija politike pa književnici i drugi umjetnici postaju kritičari društvenih pojava te se oslobađaju nametnutih dogmi. O češkoj književnosti poslijeratnog razdoblja te o češkoj eksperimentalnoj poeziji opširnije je govorila bohemistica Mateja Pavlic koja je istaknula da se već sredinom pedesetih godina napušta socijalistički realizam kao jedina dopuštena književna metoda te se pokreću nezavisni književni časopisi. Glavna odrednica češke eksperimentalne poezije je povezanost semantike i vizualnosti, odnosno jednaka važnost i sadržaja i forme koja je vrlo često neuobičajena i komprimirana, u skladu s tehnološkim razvitkom koji traži brzu komunikaciju. „Češka eksperimentalna poezija stoga mora biti što izravnija, koncentriranija i jednostavnija. Nova poezija jednostavna je i pregledna, pod utjecajem metode automatskog pisanja. Kao i avangardna poezija, i ona naglašava alijenaciju, osjećaj izlizanosti i istrošenosti trulog jezika te nastojanje da se nađe novi smisao poezije i umjetnosti“, kazala je Mateja Pavlic.Na ovaj književni žanr utjecao je nadrealizam te češki strukturalizam, a uporište je imao i u avangardnim utjecajima s početka 20. stoljeća, poput pjesničke skupine Devětsil i poezije Jaroslava Seiferta, Vítězslava Nezvala i Karela Teigea. Osim pojma eksperimentalna poezija, za ovakav žanr koriste se i termini vizualna poezija, evidentna, umjetna ili nova poezija, kao i poezija nove umjetnosti.
Najistaknutiji predstavnici češke eksperimentalne poezije bili su Ladislav Novák, Bohumila Grögerová, Josef Hiršal, Jiří Kolář, Jiří Valoch, Václav Havel i Eduard Ovčáček o kojima je opširnije putem videoveze iz Praga govorio češki književni i likovni kritičar Radim Kopáč. Iz Praga je putem videoveze na tribini u Zagrebu sudjelovala i režiserka i Hana Nováková koja je govorila o svom dokumentarnom filmu Vidím tě ve slovech, která nevidím (Vidim te u riječima koje ne vidim) posvećenog pjesnikinji Bohumili Grögerovoj.
Hrvatsko-češko društvo objavilo je i knjižicu Češka eksperimentalna poezija koja donosi neke od radova najistaknutijih predstavnika ovog književnog smjera, uz popratne tekstove Mateje Pavlic koja je ujedno i uredila ovu knjižicu te prof. dr. Katice Ivanković i Marijana Lipovca.
Marijan Lipovac
