Predavanje o Stjepanu Radiću i Česima u Bjelovaru

Češka obec Bjelovar u suradnji s Hrvatsko-češkim društvom i Narodnom knjižnicom Petar Preradović organizirala je predavanje „Stjepan Radić i Česi” koje je 18. svibnja u bjelovarskoj knjižnici održao povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva.

On je istaknuo da je Radić jedna od najpopularnijih osoba cijele hrvatske povijesti, no nažalost, njegova 150. godišnjica rođenja lani je proslavljena vrlo skromno, ne samo zbog pandemije, već i zbog nerazumijevanja veličine Stjepana Radića. „Glavna Radićeva zasluga je u tome što je ideju slobodne i samostalne Hrvatske prenio u najšire slojeve hrvatskog naroda, pri čemu je ideji dao konkretan sadržaj. Smatrao je da Hrvatska nije sama sebi svrha, već sredstvo da hrvatski narod živi u slobodi, blagostanju i pravdi. Radić nije bio samo političar, već i narodni prosvjetitelj, publicist, političar koji nije podilazio narodu, već ga je prosvjećivao“, kazao je Lipovac i istaknuo da je Radić krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio najveći popularizator hrvatsko-čeških odnosa, češkog jezika i kulture. Pisao je češke gramatike i rječnike i zagovarao političku suradnju Hrvata i Čeha kako bi se zajedno izborili za svoje nacionalne interese u sklopu Austro-Ugarske. Radić je idealizirao Čehe kao najnapredniji i najkulturniji slavenski narod, zadivljen time što su Česi imali razvijeno gospodarstvo, bankarstvo i školstvo, iako su imali mnogo manju autonomiju od Hrvatske, čime su dokazali koliko su kao narod zreli i sposobni organizirati državu. „U tom idealiziranju je često bilo i pretjerivanja, no Radić do danas ostaje među najvećim prijateljima i simpatizerima koje su Česi ikada imali na hrvatskim prostorima. Rijetko je tko ulagao toliku energiju i entuzijazam u populariziranje Čeha i Češke među Hrvatima kao što je činio Stjepan Radić, iako te simpatije nisu uvijek bile uzvraćene s češke strane, posebno kad je u pitanju bila politika“, kazao je Lipovac. Radić je studirao u Pragu od 1893. do 1894., što je imalo veliku ulogu u njegovom političkom i idejnom sazrijevanju jer je od Tomáša Masaryka i drugih čeških političara preuzeo ideju da u politici treba praktično djelovati kako bi se ostvario pomak nabolje, posebno u gospodarstvu, kulturi i prosvjeti, što je kasnije primijenio u svom radu među hrvatskim seljaštvom. Kao odličan poznavatelj češkog jezika Radić je na češkom pisao i književna i publicistička djela te novinske članke. Radić je s Češkom bio povezan i preko svoje supruge Marije (pravim imenom Marie Dvoráková) koju je upoznao 1894. tijekom studija u Pragu, a ondje su se vjenčali 1898. i živjeli od 1899. do 1900. kada je Radić djelovao kao novinar u nekoliko čeških novina i objavio nekoliko publicističkih djela. Radić je na češkom napisao i svoje autobiografske zapise koje je pronašao, na hrvatski preveo i 1985. objavio češki kroatist Dušan Karpatský. Radi boljeg upoznavanja hrvatske javnosti s češkom poviješću i sadašnjošću, Radić je 1910. objavio knjigu Češki narod na početku XX. stoljeća, a 1912. i rad Unutrašnje ili društveno uređenje češkoga naroda. Važno je i Radićevo djelo Djevojački svijet, izabrane pripoviesti čeških spisateljica iz 1902, kojim je želio potaknuti hrvatske žene da se poput Čehinja angažiraju u javnom životu te prijevod romana Aloisa Jiráseka Pasoglavci ili Boj čeških graničara za seljačko pravo iz 1906.

Lipovac je podsjetio da je Radić u brošuri Kako ćemo iz našeg zla u dobro iz 1902. napisao: „Česi su po svom znanju, napretku i bogatstvu, a osobito po svojoj ljubavi k slavenskoj braći, prvi slavenski narod. Česi nam mogu najviše pomoći tim što se kod njih možemo naučiti kako se pametno i napredno gospodari, radi i trguje i kako se stvara narodna sloga". Spomenuo je i Radićev govor u Hrvatskom saboru iz 1911. kada je uz ostalo rekao: „Kad me tko pita, zašto o Česima toliko govorim, onda odgovaram: Zato, jer kod Čeha imamo sve o čemu mi još dugo niti sanjati ne možemo.“

Radić je predlagao da se u hrvatske srednje škole uvede učenje češkog kako bi mladi ljudi mogli odlaziti na školovanje u Češku, prije svega u strukovne škole kojih u Hrvatskoj nije bilo. Još 1896. Radić je sastavio i izdao Slovnicu i čitanku češkoga jezika i Rječnik češkoga jezika za Hrvate. Ta su djela doživjela svoje drugo, prerađeno i dopunjeno izdanje 1902. pod naslovom Češko-hrvatska slovnica s čitankom i s češko-hrvatskim diferencijalnim rječnikom, a treće izdanje 1911. pod naslovom Češka vježbenica za srednje i njima slične škole. Dugo godina to su bili jedini priručnici za učenje češkog jezika u Hrvatskoj.

Nakon raspada Austro-Ugarske Radić se zalagao za spajanje Hrvatske s Čehoslovačkom koridorom kroz današnje Gradišće.

Stjepan Radić bio je povezan i s Česima u Hrvatskoj među kojima je živio tri mjeseca od 1901. do 1902. u selu Končanici kod Daruvara, a kasnije je pisao za novine češke manjine te posjećivao Češku besedu Zagreb. U vrijeme Kraljevine SHS kada je Radić temeljem izbornih rezultata bio smatran vođom hrvatskog naroda većina Čeha u Hrvatskoj, posebno na selu, podržavala je njegovu politiku, a teško ih je pogodila i Radićeva smrt. Lipovac je spomenuo i da je Radić sa suprugom novu 1912. dočekao upravo u Češkoj besedi Zagreb, a nakon toga napisao članak za novine Český list u kojem je hrvatskim Česima poručio da im geslo mora biti: „Co Čech, to pracovník.“

Svoju djecu Marija i Stjepan Radić odgajali su dvojezično. Za života Radić je dobio troje unučadi koji su ga zvali češkim oblikom Dědeček.

Zbog svojih zasluga za hrvatsko-češke odnose Stjepan Radić je 2018. u Pragu dobio ulicu sa svojim imenom, na inicijativu Hrvatsko-češkog društva, a 2011. podignuta mu je i spomen-ploča na mjestu vjenčanja, u crkvi svetog Norberta.

Na predavanju je bio i Vladimir Bilek, saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu, koji je kazao da je riča Stjepana Radića oduvijek bila posebna za Hrvatsku, za hrvatsku povijest i hrvatski narod. „Mnogi niti ne znaju koliko je Stjepan Radić bio važan u povezivanju Češke i Hrvatske, naših naroda, kulture i povijesti“, istaknuo je Bilek.

Tanja Novotni Golubić, zamjenica bjelovarsko-bilogorskog župana iz redova pripadnika češke nacionalne manjine kazala je da je Radić uvijek zanimljiv i vrlo aktualan. „Njegova politika proizlazila je iz potreba hrvatskog naroda te je cijeli svoj politički život stavljao u službu Hrvata, a za mene je impresivno što je bio snažno povezan sa Česima i to u širem pogledu“, rekla je Tanja Novotni Golubić.

U kulturno umjetničkom dijelu nastupio je pjevački zbor „Kateřina“ Češke obeci Bjelovar.