„Sjećanje na Franju“ u povodu prve godišnjice smrti Franje Vondračeka

Povodom prve godišnjice smrti Franje Vondračeka, publicista, novinara, promicatelja i istraživača hrvatsko-čeških odnosa, Češka beseda Zagrebačke županije u suradnji s Hrvatsko-češkim društvom organizirala je 28. rujna 2022., na blagdan svetog Václava, u Dubravi kraj Vrbovca program pod nazivom „Sjećanje na Franju“.

Nakon mise u crkvi svete Margarete, služene za Franju Vondračeka, na čast svetom Václavu i za sve Čehe doseljene u Dubravu, u restoranu Sablić predavanje na temu Hrvatsko-češke veze kroz povijest – sličnosti i razlike dvaju naroda, održao je predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac, dok su pjevači Češke besede izveli nekoliko prigodnih čeških i hrvatskih pjesama. Nazočni su bili i predsjednica Saveza Čeha u Republici hrvatskoj Ana-Maria Štruml Tuček, saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimir Bilek, predstavnici vlasti Općine Dubrava, mjesni župnik Mihil Gojani, kao i Vondračekova supruga Zdenka i kći Ana, predstavnica češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji.

Predsjednik Češke besede Zagrebačke županije Darko Dragija podsjetio je da je upravo Franjo Vondraček 2009. osnovao tu udrugu češke manjine sa sjedištem u Dubravi, bio joj do 2013. prvi predsjednik i inicijator mnogih aktivnosti. Posebno je istaknuo putovanja u Češku kada je članove Češke besede vodio ne samo u Prag, nego i druga češka veća i manja mjesta, pa i u dijelove Moravske odakle su se u 19. stoljeću u Dubravu doselili preci današnjih dubravskih Čeha.

Franjo Vondraček umro je nakon teške bolesti 24. rujna 2021. u 65. godini života. Rodio se 4. rujna 1957. u Zokovom Gaju kraj Orahovice gdje mu je majka, rodom iz Kaptola, radila kao učiteljica. Očeva obitelj rodom je iz Golubinjaka. Po završetku gimnazije u Požegi kao stipendist Saveza Čeha i Slovaka u Hrvatskoj upisuje studij novinarstva na Karlovom sveučilištu u Pragu koji završava kao redovan student, a nakon nostrifikacijskih ispita stječe zvanje diplomirani politolog. Vrativši se u zavičaj, najprije je radio kao novinar na Radio Požegi u i lokalnom Požeškom listu. Franjo Vondraček oženio se Zdenkom Kožić iz Svetog Ivana Zeline gdje se osamdesetih godina i trajno nastanio. Sa suprugom je dobio dvoje djece, sina Aleksandra i kćer Anu. U Svetom Ivanu Zelini radio je kao glavni i odgovorni urednik tamošnjeg radija, a bio je i glavni i odgovorni urednik lista poduzeća Tehnika, kao novinar u Vjesniku te zamjenik urednika u političkom tjedniku Slobodna Hrvatska. Devedesetih godina radio je kao glasnogovornik u Zagrebačkoj županiji, a zatim dugi niz godina kao turistički vodič u nekoliko putničkih agencija, specijaliziran naročito za Prag i Češku.

Od 2007. do smrti bio je predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, biran četiri puta uzastopno na izborima. Franjo Vondraček bio je i član Hrvatsko-češkog društva koje je upravo zahvaljujući Vondračeku uspjelo ostvariti nekoliko važnih akcija u Češkoj.

Kao nekadašnji praški student i višegodišnji turistički vodič bio je jedan od najboljih poznavatelja Češke i hrvatsko-čeških odnosa, što je pokazao sa svojih 11 knjiga raznolike tematike. Njegova prva knjiga, Češke povjesnice – dodiri s Hrvatima (2004.), dugo je bila jedini priručnik za povijest hrvatsko-čeških odnosa. Slijedio je turistički vodič Prag (2005.), jedna od rijetkih knjiga posvećenih Pragu i njegovim znamenitostima koju je izvorno napisao hrvatski autor. Važno djelo za upoznavanje s poviješću moravskih Hrvata i njihovu popularizaciju u Hrvatskoj bila je knjiga Hrvati južne Moravske iz 2009., a iste je godine, s Marijanom Lipovcem, objavio temeljno djelo za povijest češke manjine u Zagrebu, Česi Zagrebu – Zagreb Česima, objavljeno i na hrvatskom i na češkom. Na tu se knjigu nadovezala bogato ilustrirana monografija o češkoj manjini u okolici Zagreba, Česi i Moravljani u Zagrebačkoj županiji (2011.). Svestranost u bavljenju hrvatsko-češkim temama Vondraček je pokazao Češkom kuharicom iz 2013., prvim djelom o češkom kulinarstvu na hrvatskom jeziku, a 2014. je objavio knjigu Češki sveci. Velik istraživački pothvat bila je Vondračekova knjiga Česi kajkavci (2017.) u kojoj je uspio prikupiti podatke o gotovo nepoznatim Česima u županijama sjeverozapadne Hrvatske. Ne manji pothvat bila je Vondračekova knjiga Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj iz 2018. koju je napisao zajedno s Marijanom Lipovcem. Ondje je put cjelovito obrađena problematika Hrvata koji su živjeli i djelovali u Češkoj, posebno u Pragu. Knjiga je privukla interes i u Češkoj te je 2020. objavljena i u češkom prijevodu. Povodom desete godišnjice jedine češke udruge u Zagrebačkoj županiji Vondraček je 2020. u suautorstvu s Darkom Dragijom objavio knjigu Češka beseda Zagrebačke županije (2020.). Posljednja Vondračekova knjiga na kojoj je radio već teško bolestan, bila je Češka na dlanu, objavljena početkom 2021. u suautorstvu s Marijanom Lipovcem koja sadrži osnovne podatke o preko 250 čeških gradova, dvoraca i drugih znamenitosti, djelo kakvo ne postoji na drugim jezicima. Vondraček je bio scenarist četiri dokumentarna filma: Sveti Vojtĕch, Prvi Europljanin, Samostan Emaus, Hrvati južne Moravske i turističkog filma o Pragu, a kao novinar objavio je i velik broj članaka o češkim i hrvatsko-češkim temama i u hrvatskim i u češkim medijima, posebno za vrijeme Domovinskog rata. Zbog svojih zasluga Vondraček je 2013. dobio Povelju Zagrebačke županije, a Hrvatsko-češko društvo mu je 2020. dodijelilo Nagradu „Božidar Grubišić“ za doprinos popularizaciji hrvatsko-čeških odnosa u publicistici i medijima.

Marijan Lipovac kazao je da je Vondračekovom smrću nastala velika praznina jer je bio osoba koju je teško nadomjestiti te da je stoga zaslužio trajan spomen, posebno Češke besede Zagrebačke županije koju je osnovao, okupio raštrkane Čehe i osobe češkog porijekla te ih zainteresirao za njihove korijene. Izrazio je nadu da će manifestacija „Sjećanje na Franju“ postati tradicionalna.

U svom predavanju Lipovac je govorio o povijesti hrvatsko-čeških odnosa uz blago naglašavanje međusobnih razlika dvaju naroda, vidljivih u njihovom geografskom položaju, procesu pokrštavanja, političkom statusu u pojedinim stoljećima, položaju unutar Habsburške monarhije, kulturnom i gospodarskom razvoju, statusu unutar višenacionalnih država u 20. stoljeću, tijekom Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, kao i nakon njegova završetka. „I Hrvatska i Češka su danas pozicionirane na Zapadu gdje i pripadaju i može se reći da je na djelu svojevrsno zlatno doba hrvatsko-čeških odnosa koji imaju mogućnost razvoja na svim razinama, od slobodnog dolaska turista, razmjene studenata, protoka roba, usluga i kapitala, Hrvati odlaze na rad u Češku, Česi u Hrvatskoj kupuju nekretnine i tvrtke, prevode se književna djela, nacionalne manjine imaju punu slobodu razvijati odnose s matičnim zemljama, a hrvatski i češki se mogu učiti online… Globalizacija koja svijet svodi na globalno selo te olakšava komunikaciju i razmjenu informacija omogućava da se dva naroda bolje upoznaju i sa zajedničkom poviješću te da se njihovi odnosi grade dalje, što se i događa”,kazao je Lipovac.