Spomen-večer u čast Emilu Zátopeku i Dani Zátopkovoj

Hrvatsko-češko društvo organiziralo je 8. studenog 2022. u Češkom narodnom domu u Zagrebu spomen-večer posvećenu legendarnom češkom sportašu Emilu Zátopeku i njegovoj supruzi Dani Zátopkovoj kojima se 19. rujna navršila stota godišnjica rođenja. O njihovom životu govorio je predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac, a nazočan je bio i zamjenik češkog veleposlanika Slavomír Goga.

Emil Zátopek rodio se 19. rujna 1922. u Kopřivnicama. Već kao 16-godišnjak u prvoj utrci u životu osvojio je drugo mjesto i odjednom u sebi osjetio želju za pobjedom te se počeo ozbiljnije baviti atletikom. U početku je napredovao polako, da bi 1944. oborio češke rekorde na 2000, 3000 i 5000 metara. Razvio je svoj vlastiti sustav treninga, s ubitačnim tempom i opterećenjima. Trčao je po kiši i snijegu, nerijetko u teškim vojničkim čizmama umjesto sprinterica, i rezultati nisu izostali. Na međunarodnu je scenu prvi put izašao na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i osvojio zlato na 10 000 metara i srebro na 5000 metara. Četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. osvojio je zlato u utrkama na 5000 i 10 000 metara, a nakon toga u zadnji je čas odlučio nastupiti i u maratonu (po prvi put u životu) i također osvojio zlato, što je podvig koji nije uspio ponoviti nijedan drugi atletičar. Osim olimpijskih, u razdoblju od 1950. do 1954. osvojio je još tri zlatne i jednu brončanu medalju na europskim prvenstvima i postavio ukupno 18 svjetskih rekorda na dugoprugaškim stazama. Pripremajući se za maraton na Olimpijskim igrama u Melbournu 1956. pretrpio je ozljedu nakon koje se više nikad nije uspio vratiti u prvobitnu formu i osvojio je tek šesto mjesto. 

Imao je svoj osebujan stil, ulažući i zadnji atom snage i trčao je s grčevitim patničkim izrazom lica (karikaturisti su ga često prikazivali kako trči s isplaženim jezikom), a uz to je i glasno stenjao i dahtao, zbog čega je stekao nadimak „češka lokomotiva“. Jednom, kad su mu novinari postavili pitanje o tim mučeničkim grimasama, jednostavno je slegnuo ramenima rekavši: „Što mogu, trčanje nije ni umjetničko klizanje ni gimnastika“. Sportsku je karijeru završio 1958. Nastavio je vojnu karijeru i postigao čin pukovnika.

Dana Zátopková, djevojački Ingrova, rodila se 19. rujna 1922. u Fryštatu, a atletikom se počela baviti u gimnaziji u Uherskem Hradištu. Za vrijeme rata bavila se i rukometom, a od 1946. se vratila atletici, i to bacanju koplja. Sudjelovala je na olimpijskim igrama u Londonu 1948. i osvojila sedmo mjesto, no ondje se zbližila s Emilom Zatopekom i brzo zatim vjenčala. Spojio ih je i datum rođenja. Na sljedećim Olimpijskim igrama u Helsinkiju Dana je osvojila zlato probivši kopljašku granicu snova od 50 metara, i to samo nekoliko minuta nakon Emilove pobjede na 5000 metara. Dok je razgovarala s novinarima, Emil je u šali pokušao sebi pripisati dio zasluga, rekavši kako je njegova pobjeda inspirirala Danu za pobjednički hitac, na što je ona odbrusila: „A je li? Hajde onda, inspiriraj neku drugu curu pa da vidimo hoće li i ona baciti koplje 50 metara!“ Postala je prvakinja Europe 1954. i 1958., a 1960. u Rimu je osvojila srebrnu medalju. Aktivnu karijeru je zaključila 1962. i zatim radila kao trenerica. Premda je bio član Komunističke partije Čehoslovačke od 1948., Zátopek se nije mnogo bavio politikom, no za vrijeme Praškog proljeća aktivno je podupirao demokratske snage pod Dubčekovim vodstvom. Nakon sovjetske intervencije i sloma progresivnih snaga smijenjen je sa svih funkcija u sportu, isključen iz partije, izbačen iz vojske i oduzet mu je čin. Ostavši bez sredstava radio je kao sakupljač otpada, čistač ulica i kopač bunara.

Krajem 70-ih, Zátopek je djelomično rehabilitiran i dobiva posao u praškom sportskom institutu, kao arhivist. Raspadom komunizma Zátopek je u potpunosti rehabilitiran, dobivši jednu od ključnih uloga u sportskom savezu Češke. Umro je 22. studenog 2000. Urna s njegovim pepelom pokopana je u Rožnovu pod Radhoštĕm.

Dana Zátopková je umrla je 13. ožujka. 2020. u Pragu i pokopana s mužem nakon ispraćaja na krematoriju u Pragu koji je bio ograničen brojem posjetitelja zbog pandemije, ali izravno ga je prenosila Češka televizija. Na spomen-večeri prikazana je snimka televizijskog intervjua koji je s bračnim parom Zátopek tijekom posjeta Zagrebu 1966. vodila legendarna hrvatska sportska novinarka Milka Babović, a tom je prilikom Emil Zátopek zapjevao dalmatinsku pjesmu Lipe li su mlade Kaštelanke koju ga je naučila supruga koja je desetak godina ranije boravila na treningu u Splitu.