Hrvatsko-češko društvo proslavilo je 25. veljače 2012. u Muzeju Mimara u Zagrebu 20. godišnjicu osnutka i kontinuiranog djelovanja, a visoki pokrovitelj proslave bio je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Tom je prigodom javnosti predstavljen najnoviji broj glasila Hrvatsko-češkog društva Susreti, a uručene su i prve nagrade zaslužnima za promicanje hrvatsko-češkog prijateljstva i priznanja zaslužnim članovima udruge.

Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ za životno djelo, zbog iznimnih zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa u cjelini, dobio je violist i glazbeni pedagog Zlatko Stahuljak, prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva i prvi hrvatski veleposlanik u Pragu.

Nagradu „Mate Relja“, koja se dodjeljuje za doprinos razvoju hrvatsko-čeških odnosa na području umjetnosti, dobio je češki filmski i kazališni režiser i dobitnik Oscara Jiří Menzel koji nije mogao osobno prisustvovati dodjeli pa je nagradu u njegovo ime preuzeo veleposlanik Karel Kühnl. On je pročitao i Menzelovo pismo u kojem je poručio: „Od svih zemalja koje sam u životu posjetio Hrvatska je mome srcu najbliža. Još kao dječak čeznuo sam za hrvatskim morem, ali morao sam čekati 40 godina kako bih ga vidio po prvi put. A od tada u Hrvatsku dolazim redovito. Posjetio sam mnoge hrvatske gradove, a među svoje prijatelje ubrajam brojne hrvatske pjesnike, glumce i slikare. Mogu slobodno reći da je Hrvatska moja druga domovina.“

Nagradu „Predrag Jirsak“ za doprinos razvoju hrvatsko-čeških odnosa na području bohemistike dobila pročelnica Katedre za češki jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dubravka Sesar. Povjesničaru Vjenceslavu Heroutu iz Daruvara dodijeljena je Nagrada „Miroslav Jilek“ za njegov doprinos razvoju hrvatsko-čeških odnosa kroz znanstvena istraživanja povijesti i sadašnjosti hrvatsko-čeških veza i djelovanja na povezivanju hrvatskih i čeških povjesničara. Nagrada „Božidar Grubišić“, koja se dodjeljuje za popularizaciju hrvatsko-čeških odnosa u publicistici i u medijima dodijeljena je Novinsko-izdavačkoj ustanovi Jednota iz Daruvara. Hrvatsko-češko društvo dodijelilo je počasno članstvo češkom kroatistu Dušanu Karpatskom, a diplomu je preuzela Dubravka Sesar. Društvo je dodijelilo i priznanja nekolicini svojih istaknutih članova za vjernost i doprinos radu udruge – Vlatki Banek, Vladi Bojkiću, Jarmili Hanuški i Marijanu Periću.

Osim članova i suradnika Hrvatsko-češkog društva, na proslavi su bili nazočni češki veleposlanik Karel Kühnl, predsjednica Saveza Čeha Leonora Janota i potpredsjednica Udruge građana hrvatske narodnosti u Češkoj Lenka Kopřivová. Svojim umjetničkim nastupom proslavu su uzveličali Bohemia, zbor Češke besede Zagreb koji je otpjevao hrvatsku i češku himnu te popularnu češku narodnu pjesmu Teče voda teče, članica Hrvatsko-češkog društva Ivanka Stahuljak otpjevala je Ariju Rusalke iz istoimene opere Antonína Dvořáka te pjesmu Sanje svog svekra Jurja Stahuljaka, dok je klapa Slavić na dojmljiv način izvela glagoljaški Otče naš. No, poseban pečat proslavi dao je njen voditelj, glumac Vid Balog, odjeven u austrougarsku odoru poput dobrog vojnika Švejka, koji je scenarij proslave uspješno kombinirao sa švejkovskim šalama i tako skupu dao pravi češki ugođaj.

Proslava je održana na istom mjestu gdje je 22. veljače 1992. osnovano Društvo hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva koje od 21. veljače 1993. nosi današnje ime – Hrvatsko-češko društvo. O radu Hrvatsko-češkog društva u proteklih 20 godina govorio je njegov predsjednik Marijan Lipovac koji je podsjetio i na tradiciju dobrih i prijateljskih odnosa između Hrvata i Čeha. „Hrvatsko-češko prijateljstvo vrednota je koju treba njegovati. Ono pozitivno djeluje na oba naroda i služi kao primjer i drugima u Europi jer nije usmjereno protiv nekog trećeg niti mu je svrha da se njime nekome prijeti. Stoga nikad nećete čuti uzrečicu nas i Čeha 15 milijuna. Istodobno, to prijateljstvo nema tek nazdravičarski karakter, već je ono djelatno i stoljećima se praktično dokazuje u svim područjima života, i u dobrim i u lošim vremenima“, kazao je Lipovac. Podsjetio je i da Hrvatska i Češka nisu susjedne zemlje i da je njihova zemljopisna udaljenost prestala biti preprekom tek u naše vrijeme, ali da su unatoč tome Hrvati i Česi stoljećima surađivali.

„Ta ih je suradnja obogaćivala i oplemenjivala, jačajući svijest o bliskosti i zajedništvu dvaju slavenskih naroda koja nikad nije izblijedila. Sjetimo se da je Čeh Duh krajem 11. stoljeća bio postavljen za prvog biskupa ovdje u Zagrebu upravo zbog sličnosti naših dvaju naroda zahvaljujući kojoj se i u ta davna vremena lako rješavala jezična barijera. U povijesnim izvorima čitamo i kako su se u 15. stoljeću češki husiti i hrvatski dominikanac, Dubrovčanin Ivan Stojković, iako protivnici, međusobno nazivali zemljacima. Krajem 19. stoljeća August Harambašić pjesnički nam je dočarao kako izgleda hrvatsko-češko prijateljstvo i na onom svijetu pa u pjesmi Pozdrav češkoj braći nalazimo stihove: Divna nam se slika sjaje na visini u svemiru, sveti Vaclav ruku daje našem kralju Zvonimiru. U isto vrijeme Stjepan Radić uz svoj politički i prosvjetiteljski rad nalazio je vremena i da u Hrvatskoj popularizira Češku, domovinu svoje supruge. I na kraju, u naše vrijeme svjedočimo da Česi hrvatski Jadran smatraju svojim morem, što govori o tome koliko se u Hrvatskoj osjećaju ugodno, kao kod kuće, jednako kao i Hrvati kad posjećuju Prag. Nije slučajno što je Prag jedina strana metropola koja ima svoju ulicu u najužem centru Zagreba, kao što nije slučajno da upravo češko ime nosi jedan hrvatski brend, jedini koji je nazvan prema nekoj stranoj zemlji i narodu – Staročeško pivo, staro 119 godina“, rekao je Lipovac, koji je posebno istaknuo suradnju Hrvatsko-češkog društva s institucijama češke manjine u Hrvatskoj i s Hrvatima u Češkoj, kao i djelatnost podružnice u Omišu koja godinama potiče suradnju s pojedinim gradovima u Moravskoj. „Zahvaljujući tome, Omiš služi kao primjer da su i male sredine sposobne prednjačiti u razvoju hrvatsko-čeških odnosa ako imaju sposobne ljude, kao što su članovi naše podružnice, i ako lokalna politika u tome ne odmaže, nego pomaže, kao što je uostalom i na državnoj razini. Zbog njegovih veza s Češkom Omiš bismo mogli nazvati Daruvarom na moru, a u tome svoje prste očito ima i omiški nebeski zaštitnik, sveti Ivan Nepomuk“, ustvrdio je Lipovac, zaželivši na kraju da Hrvatsko-češko društvo bude trajno mjesto susreta svih hrvatskih prijatelja Češke, mjesto razmjene pozitivnih ideja i zamisli kako bi svi budući hrvatsko-češki susreti, privatni i službeni, grupni i individualni, makar i usputni i slučajni, bili prožeti duhom prijateljstva, zajedništva i solidarnosti.

Priznanje dosadašnjem djelovanju Hrvatsko-češkog društva na jačanju prijateljstva između dviju zemalja i naroda izrazili su i gosti na proslavi. „Velika mi je čast prisustvovati proslavi 20. godišnjice osnutka Hrvatsko-češkog društva. Čestitam Hrvatsko-češkom društvu i predsjedniku Lipovcu na svim aktivnostima, ponajviše kulturnima, ali treba spomenuti i gospodina Stahuljaka. I njemu hvala što je prisustvovao osnutku Društva i sudjelovao u promociji hrvatsko-češkog prijateljstva. Drago da je ovdje predstavnica moravskih Hrvata. Mislim da Češka ima još jedan mali dug prema hrvatskoj manjini s kojom češka vlada surađuje u zadnjih desetak godina i mislim da su danas uvjeti postojanja hrvatske manjine u Češkoj puno bolji nego prije 10 ili 20 godina“, rekao je veleposlanik Kühnl koji se osvrnuo i na voditelja proslave odjevenog poput Švejka, rekavši da Švejk spada među tri najpopularnija Čeha među Hrvatima, uz pokojnog predsjednika Václava Havela i nogometaša Pavela Nedvĕda. Predsjednica Saveza Čeha Leonora Janota, koja je bila nazočna i osnivačkoj skupštini, sjetila se vremena od prije 20 godina. „Bila sam svjedok toga što znači prijateljstvo dvaju naroda, što znači pomagati narod narodu u nevolji. To prijateljstvo treba i dalje graditi jer prijateljstvo je najveće bogatstvo. Nosimo vas u srcu, ali svojim djelima dokazujemo što prijateljstvo zapravo treba značiti. Zahvaljujem svima koji su prije dva desetljeća započeli ovu divnu suradnju“, kazala je Leonora Janota, koja se od pokojnih utemeljitelja prisjetila Božidara Grubišića koji je, kako je rekla, živio hrvatsko-češko prijateljstvo i propagirao ideju prijateljstva i uzajamnog pomaganja, čime je Društvu dao snažan pečat. Podsjetila je i na zasluge Vlatke Banek, prve tajnice Društva i kasnije potpredsjednice, a Marijanu Lipovcu predala je priznanje koje je Savez Čeha dodijelio Hrvatsko-češkom društvu. Lenka Kopřivová prenijela je pozdrave u ime moravskih Hrvata na njihovom dijalektu. „Mi moravski Hrvati sme jako radi da nam ovdje u Hrvatskoj tako pomagate. Kako bime rekli mi na Moravi: Bog vam za to sve plati“, kazala je. prijateljstva. „Mene se duboko dojmila nagrada za životno djelo i ona je za mene velika radost, koja je još i dvostruko veća zbog činjenice da nosi ime žrtve – Stjepana Radića i ponosa – njegove supruge Čehinje Marije Radić, koja nakon onoga što se dogodilo s njezinim mužem nije htjela primiti nikakve privilegije od tadašnje države. Bila je velika snaga u toj ženi koja je prihvatila Hrvatsku kao svoju domovinu“, kazao je Stahuljak, a u ime članova društva nagrađenih priznanjima zahvalila je Vlatka Banek koja se osvrnula na proteklih 20 godina u kojima je bila jedna od vodećih članica udruge.

„To je prilično dugo razdoblje u životu čovjeka, a tako brzo prođe. No, to je bilo razdoblje istinskog entuzijazma, volonterskog djelovanja s mnogo očekivanih i možda još više neočekivanih teškoća, ali oplemenjeno rezultatima kojih se ne moramo sramti, već naprotiv, na koje možemo biti ponosni. Osobno, najviše držim do naših druženja, koja su bila plodonosna na cijelom spektru djelovanja Društva, a posebice što smo time stekli naklonost, suradnju pa i članstvo značajnih institucija i pojedinaca iz hrvatskog intelektualnog kruga i češke manjine u Hrvatskoj“, rekla je Vlatka Banek, podsjetivši na zasluge pokojnih članova po kojima su nazvane nagrade Hrvatsko-češkog društva i poželila što više mladih članova i partnersku suradnju sa sličnim udrugama u Češkoj.

Prigodne poklone vodstvu Društva uručio je predsjednik podružnice iz Omiša Tonći Stanić pa je tako proslava dobila pravi rođendanski karakter. Nedostajala je samo torta s 20 svjećica, no nadomjestilo ju je pivo Staropramen, poklon Zagrebačke pivovare, uz koje su se sudionici proslave zadržali u ugodnom druženju.