Hrvatsko-češko društvo proslavilo 20. rođendan        (povratak)


Govor Marijana Lipovca

Dame i gospodo, okupili smo se na istom mjestu na kojem je prije 20 godina osnovano Hrvatsko-češko društvo. Vratili smo se dakle u svoje ishodište, a mnogi bi možda željeli da se nekim vremeplovom vratimo u 1992. jer svi bi bili 20 godina mlađi, među nama bi bili oni kojih više nema, a svima bi nam dobro došao optimizam i entuzijazam kojeg je u ona teška ratna vremena bilo više nego danas. Međutim, kad je u pitanju Hrvatsko-češko društvo nemamo razloga žaliti za prošlim vremenima jer rezultati koji stoje iza nas razlog su za ponos i jamstvo da ćemo nastaviti svoj rad na promicanju hrvatsko-češkog prijateljstva i u svom trećem desetljeću postojanja. To će biti razdoblje u kojem će hrvatsko-češki odnosi ući u novu fazu primanjem Hrvatske u Europsku uniju, kad ćemo se naći zajedno s Češkom u sklopu zajednice zemalja i naroda našeg kontinenta. Ne samo što ćemo moći putovati od Zagreba do Praga bez putovnice (a oni stariji među nama pamte kakvu su torturu do prije dvadesetak godina morali prolaziti na čehoslovačkoj granici), već će biti olakšana gospodarska i kulturna suradnja, što će za posljedicu imati daljnje zbližavanje Hrvata i Čeha. To će i nas u Hrvatsko-češkom društvu staviti pred nove izazove, ali u proteklih u 20 godina naučili smo kako i u otežanim uvjetima i sa skromnim sredstvima promicati Češku u Hrvatskoj i Hrvatsku u Češkoj.

Što smo sve radili možete pročitati u Susretima koje imate u rukama, no evo kratkog podsjetnika na naše najvažnije akcije – do sada smo sudjelovali u izdavanju pet knjiga, u Pragu su našom inicijativom i zalaganjem podignuta četiri spomen-obilježja hrvatskim velikanima (Nikoli Tesli, Vladimiru Prelogu, Andriji Mohorovičiću i Stjepanu Radiću), Zagreb je dobio stube s imenom biskupa Duha i nije ostao bez Masarykove ulice, čije preimenovanje smo svojim pisanim prosvjedima uspjeli spriječiti. Organizirali smo oko 40 tribina, predavanja i okruglih stolova, desetak izložbi i promocija knjiga, pomogli smo u stvaranju kontakata između hrvatskih i čeških institucija i gospodarstvenika, ukratko, postali smo važan čimbenik u procesu razvoja hrvatsko-čeških veza. Srećom, odnosi Hrvatske i Češke danas su takvi da se bez teškoća odvija suradnja na razini državnih institucija, lokalne samouprave, gospodarstva, turizma, kulture, prosvjete, znanosti, sporta i znamo da ona sudbinski ne ovisi o našoj udruzi. Ipak, ostaje još mnogo prostora i za nas, prije svega da svojim akcijama dajemo poticaje većima i moćnijima i podsjećamo na tradiciju dobrih hrvatsko-čeških odnosa.

Hrvatska i Češka nisu susjedne zemlje i njihova zemljopisna udaljenost prestala je biti preprekom tek u naše vrijeme. No, unatoč tome, Hrvati i Česi stoljećima su surađivali i ta ih je suradnja obogaćivala i oplemenjivala, jačajući svijest o bliskosti i zajedništvu dvaju slavenskih naroda koja nikad nije izblijedila. Sjetimo se da je Čeh Duh krajem 11. stoljeća bio postavljen za prvog biskupa ovdje u Zagrebu upravo zbog sličnosti naših dvaju naroda zahvaljujući kojoj se i u ta davna vremena lako rješavala jezična barijera. U povijesnim izvorima čitamo i kako su se u 15. stoljeću češki husiti i hrvatski dominikanac, Dubrovčanin Ivan Stojković, iako protivnici, međusobno nazivali zemljacima. Krajem 19. stoljeća August Harambašić pjesnički nam je dočarao kako izgleda hrvatsko-češko prijateljstvo i na onom svijetu pa u pjesmi Pozdrav češkoj braći nalazimo stihove: „Divna nam se slika sjaje na visini u svemiru, sveti Vaclav ruku daje našem kralju Zvonimiru“. U isto vrijeme Stjepan Radić uz svoj politički i prosvjetiteljski rad nalazio je vremena i da u Hrvatskoj popularizira Češku, domovinu svoje supruge. I na kraju, u naše vrijeme svjedočimo da Česi hrvatski Jadran smatraju svojim morem, što govori o tome koliko se u Hrvatskoj osjećaju ugodno, kao kod kuće, jednako kao i Hrvati kad posjećuju Prag. Nije slučajno što je Prag jedina strana metropola koja ima svoju ulicu u najužem centru Zagreba, kao što nije slučajno da upravo češko ime nosi jedan hrvatski brend, jedini koji je nazvan prema nekoj stranoj zemlji i narodu – Staročeško pivo, staro 119 godina.

Povijest nam govori da je hrvatsko-češko prijateljstvo vrednota koju treba njegovati. Ono pozitivno djeluje na oba naroda i služi kao primjer i drugima u Europi jer nije usmjereno protiv nekog trećeg niti mu je svrha da se njime nekome prijeti. Stoga nikad nećete čuti uzrečicu „nas i Čeha 15 milijuna“. Istodobno, to prijateljstvo nema tek nazdravičarski karakter, već je ono djelatno i stoljećima se praktično dokazuje u svim područjima života, i u dobrim i u lošim vremenima. Za Hrvatsko-češko društvo to je poticaj, ali i obaveza.

Valja istaknuti da naše aktivnosti nisu usmjerene samo na relacije Hrvatska-Češka, već hrvatsko-češko prijateljstvo nastojimo unaprijeđivati i unutar Hrvatske svojom partnerskom suradnjom s češkom manjinom koja traje već 20 godina. Sretna je okolnost da upravo u Zagrebu postoji mala, ali dobro organizirana češka zajednica, svojevrsna „mala Češka“ pa hrvatsko-češke odnose možemo svakodnevno živjeti u kontaktima sa svojim sugrađanima češke narodnosti. Odnos Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb primjer je kako dvije udruge mogu uspješno ne samo živjeti na istoj adresi, nego i surađivati na zajedničkom poslu bez suvišnih rivaliteta. Na tragu tog iskustva u posljednje vrijeme izgrađujemo i odnose s drugim češkim besedama, kao i s moravskim Hrvatima, odnosno Udrugom građana hrvatske narodnosti u Češkoj. Naša podružnica u Omišu pak godinama potiče suradnju s pojedinim gradovima u Moravskoj i zahvaljujući tome Omiš služi kao primjer da su i male sredine sposobne prednjačiti u razvoju hrvatsko-čeških odnosa ako imaju sposobne ljude, kao što su članovi naše podružnice, i ako lokalna politika u tome ne odmaže, nego pomaže, kao što je uostalom i na državnoj razini. Zbog njegovih veza s Češkom Omiš bismo mogli nazvati Daruvarom na moru, a u tome svoje prste očito ima i omiški nebeski zaštitnik, sveti Ivan Nepomuk.

Dame i gospodo, na ulazu u ovaj atrij dočekao vas je najnoviji broj našeg glasila Susreti koji su, kako i sami vidite, postali pravi hrvatsko-češki časopis. Hvala vam svima koji ste svojim dolaskom omogućili da i ova proslava postane jedan od brojnih hrvatsko-čeških susreta i pozivamo vas da svojim angažmanom u Hrvatsko-češkom društvu doprinesete da naša udruga bude trajno mjesto susreta svih hrvatskih prijatelja Češke, mjesto razmjene pozitivnih ideja i zamisli kako bi svi budući hrvatsko-češki susreti, privatni i službeni, grupni i individualni, makar i usputni i slučajni, bili prožeti duhom prijateljstva, zajedništva i solidarnosti.

Marijan Lipovac