Na svoj 20. rođendan Hrvatsko-češko društvo 22. veljače 2012. u Češkom domu u Zagrebu organiziralo je tribinu pod nazivom „Hrvatska i Češka – 20 godina poslije“. Bio je to uvod u središnju proslavu održanu 25. veljače u Muzeju Mimara. Glavni gost tribine bio je češki veleposlanik Karel Kühnl koji je govorio o današnjem stanju hrvatsko-čeških odnosa. „Hrvatska i Češka danas su na suprotnim stranama samo u sportu, čak i u hokeju. Naše odnose je dosadno opisivati jer nema problema, a to je posljedica toga što nismo susjedi“, kazao je Kühnl. Spomenuo je da se u hrvatskim intelektualnim krugovima više zna o Češkoj nego obratno te da se u Češkoj ništa ne zna o istočnoj Hrvatskoj, iako upravo ovdje živi najviše pripadnika češke manjine. Nezaobilazna tema bila je politika pa je Kühnl pojasnio da Češka ima velik interes za ulazak Hrvatske u EU jer su obje zemlje dio jednog prostora ako se gleda iz Londona ili Chicaga. „Zato želimo da cijeli ovaj prostor uđe u EU jer to donosi stabilnost svakoj zemlji“, dodao je Kühnl i najavio da će češki parlament na vrijeme ratificirati ugovor o ulasku Hrvatske u EU, iako je procedura malo komplicirana jer Češka ima dvodomni parlament, a u isto će vrijeme trebati prihvatiti i tri izmjene Lisabonskog ugovora. Prema Kühnlovim riječima, u gospodarskoj suradnji se ne koriste svi potencijali, a kao element koji povezuje dvije zemlje spomenuo je pivo, rekavši da je zagrebački Staropramen isti kao i praški. Istaknuo je da Česi otkrivaju hrvatsko vino i cijene ga, iako se nažalost uglavnom ne izvozi izvan Hrvatske.
O tome kakvi su bili hrvatsko-češki odnosi prije 20. godina kad su diplomatske veze Zagreba i Praga bile tek uspostavljene govorio je Zlatko Stahuljak, prvi hrvatski veleposlanik u Pragu i prvi predsjednik Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva koji je istaknuo da mu je cilj bio služiti svojoj domovini i hrvatsko-češkim vezama. Sjetio se i svojih suradnika, posebno Bohumila Bernašeka koji je i sam bio na nazočan tribini. „Bio je tako dobar savjetnik da bi ga trebalo pokazivati u staklenom zvonu“, rekao je Stahuljak.
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac ukratko je iznio pregled povijesti hrvatsko-čeških veza iznijevši niz primjera da dvije zemlje nikad nisu bile u ravnopravnom statusu, već je uvijek jedna bila u boljem položaju, što se naizmjenično pomicalo poput klatna. U prvim stoljećima povijesti Hrvata i Čeha Hrvatska je bila razvijenija jer je nastala na prostoru bivšeg Rimskog carstva, no kad Hrvatska ulazi u zajednicu s Ugarskom počinje uspon Češke. Stanje se mijenja 1619. kad Češka postaje nasljedna habsburška zemlja, a Hrvatska sve do 1918. zadržava određeni stupanj državnosti. Nju gubi 1918. kad Česi dobivaju nezavisnost, ali klatno se opet pomaklo na hrvatsku stranu 1939. Tada Češka dolazi pod njemačku okupaciju, a Hrvatska obnavlja državnost. No, rat je 1941. Hrvatsku stavio u težu poziciju od one u kojoj je bila Češka, što se nastavilo i 1945. kad se u Češku vraća sloboda, a Hrvatska iz ustaške dolazi u komunističku diktaturu. Kad 1948. u Češkoj komunisti preuzimaju vlast, u Hrvatskoj dolazi do postepene liberalizacije režima pa je Hrvatska u doba komunističke vladavine ipak slobodnija od Češke i gospodarski se razvija, dok Češka nazaduje.
Propast komunizma klatno opet pomiče na češku stranu: raspad Čehoslovačke i nastanak samostalne Češke nije donio dramatične lomove niti otežao put u demokraciju i tržišno gospodarstvo. Hrvatska je pak do slobode morala doći obranom u krvavom ratu, koji je ostavio posljedice na njen politički, gospodarski i društveni razvoj. Češka postaje članica NATO-a 1999., a Hrvatska 2009. Češka ulazi u EU 2004., a Hrvatska će ući tek 2013.
„Ono što nas Hrvate može tješiti je da je sada red da se sreća okrene na našu stranu, a kad će to biti, odmah nakon ulaska u Uniju ili kasnije, to ćemo vidjeti. No, bili bismo zadovoljni ako će naše dvije zemlje tada po prvi put biti istinski ravnopravne“, zaključio je Lipovac.