Hrvatsko-češko društvo
obilježilo 200. godišnjicu rođenja
Bedřicha Smetane |
(povratak) |
Hrvatsko-češko društvo i Hrvatsko muzikološko društvo
obilježili su 11. ožujka 2024. 200. godišnjicu rođenja jednog od
najvećih čeških glazbenih velikana
Bedřicha
Smetane predavanjem pod naslovom
Bedřich Smetana češki nacionalni skladatelj (iz povijesno-kulturološke
perspektive) koje je u Češkom narodnom domu u Zagrebu održala
povjesničarka dr. sc. Petra Babić.
Bedřich
Smetana smatra se ocem češke nacionalne glazbe, a status
nacionalnog skladatelja stekao je kao autor osam opera, od kojih je
najpoznatija i najpopularnija komična opera
Prodana nevjesta, no značajne
su i opere s temama iz češke povijesti
Dalibor, Libuše i Brandenburžani
u Češkoj, kao i ciklus
od šest simfonijskih pjesama Moja
domovina, od kojih je najpoznatija
Vltava.
Petra Babić autorica je knjige
Hrvatske nacionalno-povijesne opere u drugoj polovici 19. i u 20.
stoljeću. Intencije i recepcija, a u svojim znanstvenim i stručnim
radovima posebno se bavi vezama kulture i politike. Doktorirala je s
temom Nacionalno-povijesne opere
19. stoljeća u nacionalnim pokretima nenjemačkih naroda
Habsburške/Austro-Ugarske Monarhije te se uz ostalo bavila i
Smetaninim operama i njihovom ulogom u oblikovanju češkog nacionalnog
identiteta. U svom je predavanju dala prikaz Smetanina života, od
rođenja u Litomyšlu 2. ožujka 1824. preko školovanja u Pragu, angažmana
u revolucionarskim zbivanjima 1848., djelovanja u Švedskoj od 1856. do
1861. te povratka u domovinu gdje je započeo sa stvaranjem češkog
nacionalnog repertoara. To mu je bio jedan od ciljeva kad je od 1866. do
1874. bio ravnatelj Opere u Pragu. Na toj dužnosti položio je kamen
temeljac Narodnog kazališta u Pragu izgrađenog 1881.
Petra Babić je pojasnila politički i društveni kontekst vezan uz
pojedina Smetanina djela. „Spominjanje slavne povijesti i povezivanje
situacije iz 19. stoljeća s najranijom poviješću davalo je legitimitet
češkom nacionalnom pitanju, a temama iz pučkog života narod stavlja na
istu razinu vrijednosti s
društvenom elitom“, kazala je Petra Babić. Smetani je najdraže djelo
bila Moja domovina, nastala u
razdoblju od 1875. do 1880. u čijim je simfonijskim pjesmama vidljiva
ravnoteža između češke povijesti, mitologije, ljudi i prirode.
Opera Prodana nevjesta smatra
se češkom nacionalnom operom, a svoj uspjeh, prema riječima Petre Babić,
duguje tome što sadrži glazbu koja „zvuči češki“. „Prva izvedba 1866.
nije imala odgovarajući odjek zbog ratne atmosfere uoči rata Austrije s
Pruskom, kada je dobar dio Pražana napustio Prag, a i sam Smetana
strahovao je da će ga u slučaju ulaska pruske vojske pogubiti zbog svoje
prve opere Brandenburžani u
Češkoj“, pojasnila je Petra Babić. Ta prva Smetanina opera posvećena
je razdoblju brandenburške uprave Češkom od 1278. do 1283., koju je
cenzura shvatila kao protuprusku poruku, iako je Smetanina poruka
vjerojatno bila upućena protiv Austrije i njene loše uprave Češkom.
Operu Libuše Smetana je
skladao 1872. za očekivanu krunidbu Franje Josipa za češkog kralja koja
se ipak nije dogodila, što su Česi shvatili kao uvredu i nepoštovanje,
nakon čega je u završni dio opere dodao dio koji se odnosi na Libušino
proročanstvo u kojem se navode najvažniji događaji i osobe iz češke
povijesti od 11. do 15. stoljeća, uz osnovu poruku da češki narod neće
nestati. Ova je opera u konačnici izvedena na otvorenju Narodnog
kazališta u Pragu u kojem se svake godine izvodi na Novu godinu 1.
siječnja, na Dan oslobođenja od nacizma 8. svibnja i na Dan nastanka
samostalne čehoslovačke države 28. listopada.
Bedřich
Smetana
je umro 12. svibnja 1884., a posljednje godine života bio je potpuno
gluh, što ga nije sprečavalo u skladanju, no neka svoja djela, poput
Moje domovine praizvedene
1882., nije nikada čuo.
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac u uvodnom je govoru
podsjetio da
Bedřich
Smetana ima svoju ulicu u Zagebu, u naselju Prečko, kao i još nekoliko
svjetski poznatih skladatelja, poput Beethovena, Händela, Sibeliusa i
Bartoka. Spomenuo je da je
Prodana nevjesta u Zagrebu
izvedena sedam godina nakon praizvedbe u Pragu, 1873., i to u hrvatskom
prijevodu Augusta Šenoe. „Zanimljivo je da je Smetani bilo prevedeno i
ime pa je na plakatu bio naveden kao Miroslav Smetana, jer Bedřich
je češki oblik njemačkog imena Friedrich, a Frieden znači mir. I to je uz
onu u Sankt Peterburgu 1871. bila jedina izvedba
Prodane nevjeste za Smetanina
života izvan Češke. Tek 1892. izvedena je u Beču, a 1909. u New Yorku“,
kazao je Lipovac. Podsjetio je i da se 2024. u Češkoj slavi kao Godina
češke glazbe, a to je tradicija započeta 1924. kad se navršavala 100.
godišnjica Smetanina rođenja. Tada je uveden običaj da se svaka godina
koja završava brojkom četiri slavi kao Godina češke glazbe, ne samo u
počast Smetani, nego i drugim češkim glazbenim velikanima jer mnogi su
rođeni ili umrli upravo u godinama koje završavaju brojkom četiri.
„Smetana je imao tu nesreću da je umro sa 60 godina pa je i rođen i umro
u godini koja završava brojkom četiri, 1884. Od skladatelja, Antonín
Dvořák
je umro 1904., Leoš Janáček rodio se 1854., Oskar Nedbal rodio se 1874.,
Vilém Blodek rodio se 1834., a umro 1874., Václav Jan Křtitel Tomášek
rodio se 1774., a od novijih glazbenih velikana kantautor Karel Kryl
rodio se 1944., a umro 1994. Od navedenih glazbenika za Hrvatsku je
zanimljiv jubilej 150. godišnjice rođenja Oskara Nedbala jer je taj
češki skladatelj život okončao u Zagrebu gdje je na Badnjak 1930. skočio
s prozora HNK i do 2006. bio pokopan na Mirogoju“, kazao je Lipovac koji
je istaknuo poruke koje se mogu iščitati iz djelovanja Smetane i drugog
najvećeg češkog skladatelja Antonína
Dvořáka.
„Jedna od poruka Smetaninog života je ta ukorijenjenost u
povijest i tradiciju vlastitog naroda ne mora biti smetnja da se stekne
svjetska slava, naravno, ako postoji talent, ne samo u glazbi, nego i u
književnosti, likovnim umjetnostima, iako je glazbenicima lakše nego
književnicima jer jezik glazbe je univerzalan. Druga poruka je da narod
koji ima vrhunske umjetnike može steći ugled i slavu na svjetskoj razini
čak i ako nema samostalnu državu. Jer Smetana, a pogotovo
Dvořák,
širili su slavu i dobro ime Čeha u svijetu kao naroda visoke kulture, i
to u vrijeme kad Česi nisu imali samostalnost, kad su se borili za
samobitnost u sklopu Austro-Ugarske, čak i za pravo na korištenje češkog
jezika kao službenog, ali ova dvojica glazbenih velikana su već tada
Čehe pozicionirali na karti svijeta jer su bili priznati i prepoznavani
kao Česi“, kazao je Lipovac.
|