Hrvatsko-češko društvo obilježilo 600. godišnjicu smrti najvećeg češkog vojskovođe Jana Žižke
Hrvatsko-češko društvo obilježilo je 27. svibnja 2024. 600. godišnjicu
smrti najvećeg češkog vojskovođe Jana Žižke o kojem je predavanje održao
predsjednik HČD-a, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. Žižka je bio
zapovjednik vojske radikalnih čeških husita tijekom husitskih ratova od
1419. do smrti 1424. Rodio se oko 1360. u Trocnovu u južnoj Češkoj u
nižoj plemićkoj obitelji, rano je ostao bez oka, a kad je zbog
materijalnih teškoća izgubio posjed postao je najamni vojnik. Oko 1414.
bio je komornik na dvoru češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Václava
IV. u Pragu te se upoznao s učenjem češkog vjerskog reformatora Jana
Husa
koji je u svojim propovijedima i spisima napadao moralno srozavanje
crkve i njenu svjetovnu moć te zagovarao povratak evanđeoskim
korijenima. Husovo
spaljivanje na lomači 1415. radikaliziralo je odnose između njegovih
pristaša i crkvene hijerarhije. Jan Žižka bio je jedan od glavnih
organizatora Praške defenestracije (izbacivanja katoličkih gradskih
vijećnika kroz prozor) 1419., čime su započeli husitski ratovi koji su
trajali do 1436. s ciljem da se iz Češke iskorijeni husitizam. Kao
vojskovođa Žižka je odbio dva križarska pohoda koja je uz suglasnost
pape na svoju domovinu Češku poveo rimsko-njemački car i
ugarsko-hrvatski kralj Žigmund Luksemburški, iako je od 1421., gubitkom
drugog oka, bio slijep. Jan Žižka unio je mnoge novosti u tadašnje
naoružanje i vojnu taktiku u kojoj je važnu ulogu imalo korištenje
mobilnih fortifikacija koje su zapravo bile sastavljane od seljačkih
kola ojačanih daskama koje oklopljeni vitezovi svojim kopljima i
mačevima nisu mogli probiti.
„Husiti su prvi u Europi počeli u većoj mjeri koristiti vatreno oružje
pa je i riječ pištolj nastala od češke riječi pišťala što znači svirala,
a radilo se o oružju koje je preteča današnje puške ili pištolja. I
riječ haubica češkog je porijekla, a izvorni naziv glasi houfnice, od
češkoga houf što znači mnoštvo. Husiti su naime prvi počeli koristiti
artiljeriju za uništavanje žive sile, a ne samo za probijanje utvrda.
Osim Žižkinih sposobnosti kao stratega i organizatora, ne treba
zanemariti niti visok stupanj morala i motivacije kod husita koji su, za
razliku od plaćeničkih vitezova, branili svoju zemlju i svoje pravo na
slobodno ispovijedanje vjere. Dok su vitezovi bili naučeni boriti se
jedan na jedan, husiti su se borili kao kolektiv, a u borbu bi ulazili s
pjesmom, od kojih je najpoznatija
Ktož jsú boží bojovníci (Tko su Božji bojovnici). Već njeni prvi
taktovi bili su dovoljni da poljuljaju samopouzdanje križara i natjeraju
ih u bijeg“, kazao je Lipovac. Jan Žižka nije bio poražen ni u jednoj
bitci, a umro je pri opsadi utvrde Přibyslav tijekom pohoda na Moravsku
11. listopada 1424. Na čelu husitske vojske naslijedio ga je Prokop
Veliki. Husitski ratovi završeni su 1436. sporazumom katolika i
umjerenih husita kojima je priznato pravo na ispovijedanje vjere, no
vjerski sukobi u Češkoj trajat će s većim ili manjim intenzitetom sve do
početka Tridesetogodišnjeg rata 1620.
Jana Žižku Česi danas slave kao svog najvećeg vojskovođu, a 1950. na
brdu Vítkov u Pragu, u gradskoj četvrti Žižkov, podignut mu je spomenik
na konju, autora Bohumila Kafke, visok devet metara, po dimenzijama
treći najveći konjanički spomenik na svijetu.
Lipovac je istaknuo da je Stjepan Radić u svojoj knjizi
Češki narod na početku XX.
stoljeća Jana Žižku prozvao „češkim seljačkim Napoleonom”, a
podsjetio je i da je tijekom
Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj postojala partizanska postrojba
sastavljena od Čeha i Slovaka koja je nosila naziv Čehoslovačka brigada
„Jan Žižka z Trocnova".
Predavanje je održano uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih
poslova Republike Hrvatske.
