Hrvatsko-češko društvo obilježilo 100. godišnjicu smrti Franza Kafke

Hrvatsko-češko društvo obilježilo je 3. lipnja 2024. 100. godišnjicu smrti Franza Kafke tribinom u Češkom domu u Zagrebu posvećenoj životu i djelu ovog praškog pisca židovskog podrijetla koji je pisao na njemačkom jeziku i postao jedan od najznačajnijih europskih i svjetskih književnika 20. stoljeća.

Franz Kafka rodio se u Pragu 3. srpnja 1883., a umro je u sanatoriju Kierling kraj Beča 3. lipnja 1924. Najpoznatija su mu djela romani Proces i Dvorac te pripovijetka Preobražaj. Na tribini se govorilo o njegovu djelu iz perspektive češke književnosti, o njegovom mjestu među praškim piscima koji su pisali na njemačkom jeziku, kao i općenito o češkim autorima koji su pisali na njemačkom, te o recepciji Kafkina djela u Hrvatskoj.

Tribinu je moderirala bohemistkinja i prevoditeljica Mateja Pavlic koja je uz podsjećanje na osnovne podatke iz Kafkine biografije kazala da je Kafka, iako je bio povezan s njemačkim kulturnim krugom, imao doticaje i s književnicima češke moderne toga doba, među ostalim i s Jaroslavom Hašekom. Spomenula je da je tek 1960-ih u Češkoj porastao interes za Kafku i njegovo djelo i da je međunarodna konferencija o Kafki 1963. bila jedan od pokretača Praškog proljeća. Sabrana djela su mu na češkom objavljena od 1997. do 2007. u 13 svezaka. Od početka 2024. Prag živi u znaku Kafkinog jubileja pa se njegovi citati mogu naći u tramvajima, u parkovima i na drugim javnim prostorima, a posvećene su mu i noge izložbe i drugi skupovi.

Pisac i prevoditelj Boris Perić je kao odgovor na pitanje čiji je Kafka kazao da je kazao je Kafka planetarna činjenica. „Franz Kafka je praški pisac koji je imao na raspolaganju tri jezika, od kojih je češki i njemački savršeno poznavao, a jidiš donekle. Bio je jedan od rijetkih pisaca koji su pisali njemački, a koji su nakon 1919. ostali u Pragu, iako nije objavljivao, no to nema veze s raspadom austro-Ugarske, nego s osobnim razlozima“, pojasnio je Perić. Govoreći o Kafkinom njemačkom leksiku, kazao je da je bio relativno skroman, jer je sadržavao nekoliko desetaka tisuća riječi, što je mnogo manje od Goethea čiji leksik sadrži oko 400 tisuća riječi, no riječi je koristio vrlo precizno, duhovito i sa smislom. Perić se osvrnuo na teze da Kafka u svojim djelima nikad nije spomenuo Prag i da se ne zna mjesto radnje njegovih djela, kazavši da se radi o mitu. Citirao je pritom Kafkino pismo prijatelju iz 1902. u kojem piše: „Prag ne pušta. Ne pušta nas obojicu. Ta majčica ima kandže“, zanimljivo po tome što za Prag, koji je u njemačkom imenica muškog roda, koristi žensku sitnagmu „majčica“ kojom Česi nazivaju svoj glavni grad (u češkom ženskog roda, Praha). Govoreći o Kafkinom utjecaju na hrvatske pisce, kazao je da je nezaobilazan jer je Kafka opća pojava, a podsjetio je i na čestu upotrebu pridjeva kafkijanski, posebno u medijima, kada se aludira da je netko nevin žrtva progona.

Perić je pojasnio i prvu rečenicu pripovijetke Preobražaj u kojoj se spominje da se glavni lik Gregor Samsa pretvorio u golemog kukca, no pojasnio je da Kafkin izraz „Ungeheueren Ungeziefer“ koji doslovno znači „nečista životinja nedostojna žrtvovanja“ zapravo treba prevesti kao „čudovišna nečist“, čime zapravo anticipira položaj čovjeka lišenog dostojanstva, poput žrtava holokausta u kojem su stradale i njegove tri sestre i ostali članovi obitelji.

Perić je istaknuo humoristične elemente u Kafkinu djelu koji nisu vidljivi na prvi pogled, a spomenuo je da su i ostali njemački pisci iz Praga toga vremena, poput Reinera Marije Rilkea, njegovali sličan humor kao i Jaroslav Hašek.

Na tribini je sudjelovao i pisac i slikar Rade Jarak koji je pročitao ulomke iz svog romana Put na Solaris koji je inspiriran Kafkinim djelom.

Tribinu o Franzu Kafki Hrvatsko-češko društvo je održalo u sklopu projekta Hrvatsko-češki kulturni susreti uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova.