Hrvatsko-češko društvo organiziralo predavanje Česi među prvim profesorima Sveučilišta u Zagrebu

U povodu 150. godišnjice modernog Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko-češko društvo organiziralo je 20. studenog 2024. u Češkom narodnom domu u Zagrebu predavanje posvećeno Česima koji su bili među prvim profesorima zagrebačkog Sveučilišta. Predavanje je održano uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, kazao je da tijekom ustroja modernog Sveučilišta 1874. i narednih godina u Hrvatskoj nije bilo lako pronaći dovoljno kvalificirane osobe koji bi bili i dobri nastavnici i znanstvenici te su stoga neka od profesorskih mjesta popunili mladi češki stručnjaci, što je bio slučaj i u kasnijim desetljećima kad su u Zagrebu osnivani novi fakulteti, poput tehničkog, medicinskog, veterinarskog i šumarskog.

Lipovac je govorio o dvojici profesora s područja društveno-humanističkih znanosti koji su ujedno bili i najmlađi hrvatski akademici, budući da su za redoviti članove tadašnje Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti izabrani u dobi od samo 27 godina, već mjesec dana nakon što su 1874. počeli djelovati na zagrebačkom Sveučilištu. Bili su to slavist i paleograf Lavoslav (Leopold) Geitler i pravni povjesničar Jaromír Haněl. Obojica su u Zagreb došli s položaja docenta na Karlovom sveučilištu u Pragu, a Geitler se u povijest Sveučilišta u Zagrebu upisao i time što je upravo on održao prvo sveučilišno predavanje koje je bilo značajan javni događaj. Kao prvi profesor slavistike osim poredbenim slavističkim temama bavio se i istraživanjem staroslavenskog jezika, glagoljice i glagoljskih natpisa pa je u manastiru na Sinaju 1880. pronašao najstariji slavenski molitvenik Sinajski euhologij. Veliku je pozornost posvećivao i litvanskom jeziku, kao i sanskrtu, a bavio se i hrvatskim gramatičkim i fonološkim osobitostima te porijeklom imena Hrvat. Smrt u dobi od 37 godina 1885. prerano je prekinula njegovu znanstvenu i profesorsku karijeru. Jaromír Haněl (1847. – 1910.) predavao je opću pravnu povijest na Pravnom fakultetu od 1874. do 1881. kad je postao profesor na Karlovom sveučilištu u Pragu. Posebnu pozornost poklanjao je hrvatskim pravnim spomenicima (Poljički statut, Vinodolski zakon) kojima je davao istaknuto mjesto u povijesti slavenskih prava. U Jugoslavenskoj akademiji bio je knjižničar i arhivar, a inicirao je i izdavanja edicije povijesnih pravnih dokumenata Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium za koju je pripremio kritička izdanja Korčulanskog i Splitskog statuta. Svojim djelovanjem pridonio je boljem poznavanju i sustavnom istraživanju hrvatske pravne povijesti.

O Česima kao prvim profesorima iz područja prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu govorila je prof. dr. Suzana Inić s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.

Bohuslav Jiruš (1841. – 1901.) diplomirao je medicinu u Pragu i radio kao sveučilišni asistent, a u Zagreb je došao 1875. kada je imenovan prvim sveučilišnim profesorom botanike. Osnovao je herbarijsku zbirku za koju je prikupio oko 10.000 primjeraka. Utemeljio je Botaničko-fiziologijski zavod i pokrenuo osnutak Botaničkog vrta, a 1886. izradio je predstavku za osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, osnovanog tek 1917. Od 1886. bio je profesor farmakologije i farmakognozije na Karlovom sveučilištu u Pragu. Njemu u čast jedna izumrla vrsta palme nazvana je Jirusia jirusii.

Dragutin (Karel)  Zahradnik (1848 . – 1916.) predavao je na Visokoj tehničkoj školi u Pragu, a 1876. postao je prvi sveučilišni profesor matematike u Zagrebu gdje je ostao do 1899. kad odlazi u Brno za profesora nove Visoke tehničke škole. Od 1882. bio je redoviti član JAZU i predstojnik Matematičko-prirodoslovnog razreda. Bavio se različitim područjima matematike, a najviše geometrijom ravninskih algebarskih krivulja, osobito kubnih krivulja. Njegove radove koristili su u svojim istraživanjima krivulja i drugi svjetski matematičari.  U matematici u čast Zahradniku postoji pojam Zahradnikova cisoida. Objavio je i udžbenike u kojima je unaprijedio hrvatsko matematičko nazivlje. Bio je aktivni član Češke besede Zagreb, a od 1893. do 1898. i njen predsjednik.

Vinko (Vincenc) Dvořák (1848 . – 1922.) diplomirao je fiziku i matematiku u Pragu 1871. te postao asistent poznatog fizičara Ernsta Macha. U Zagreb je došao 1875. kada je izabran za prvog sveučilišnog profesora fizike i ovdje ostao do smrti. Osnovao je Fizikalni kabinet i bio njegov predstojnik do umirovljenja 1911. Od 1887. bio je redoviti član JAZU. Istaknuo se istraživanjima u području akustike, optike, hidrodinamike, elektrike te povijesti fizike. U fizici u spomen na Vinka Dvořáka postoje pojmovi Dvořák-Rayleighova cirkulacija, Dvořákove rotacijske sprave, Dvořákovo kolo, Dvořákov zvukomjer i Dvořákova stereokinetska pojava. Zaslužan je što su se velika fizikalna otkrića brzo doživjela primjenu u Zagrebu pa je 1897. napravio prvu rendgensku snimku u Zagrebu i Hrvatskoj. Zaslužan je i za popularizaciju  Ruđera Boškovića te za izbor Nikole Tesle za počasnog člana JAZU 1896. Smatra se utemeljiteljem moderne hrvatske fizike.

Gustav Janeček (1848. – 1929.) farmaciju i kemiju diplomirao je u Pragu i predavao na studiju kemije u Beču, a u Zagreb je došao 1879. kad je izabran za drugog sveučilišnog profesora kemije. Njegovom zaslugom 1884. je sagrađen Kemijski zavod na Strossmayerovom trgu (danas Knjižnica HAZU), a 1924. i nova zgrada na Marulićevom trgu (danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). U Zagrebu je 1921. utemeljio farmaceutsko poduzeće ISIS (današnja Medika), a 1922. prvu hrvatsku tvornicu kemikalija i farmaceutskih preparata Kaštel u Karlovcu, koja se 1928. seli u Zagreb te od 1945. nosi ime Pliva. S Julijem Domcem bio je autor prve hrvatska farmakopeje, pod nazivom Hrvatsko-slavonski ljekopis, iz 1901. Utemeljio je 1893. Društvo za uređenje i proljepšanje Plitvičkih jezera gdje su njegovim zalaganjem uređeni prvi putevi i sagrađena prva odmarališta. Od 1921. do 1924. bio je predsjednik JAZU čiji je redoviti član bio od 1883. Zaslužan je za organizaciju studija kemije po uzoru na europska sveučilišta. Napisao je prve hrvatske sveučilišne udžbenike i priručnike te se smatra utemeljiteljem moderne hrvatske kemije i hrvatske farmaceutske industrije. Suzana Inić istaknula je da su Janeček, Jiruš i Dvořák zaslužni i za osnivanje Farmaceutskog tečaja u Zagrebu 1882., čime je započela sveučilišna nastava farmacije.

Zahradnik, Dvořák i Janeček u Zagrebu danas imaju i svoje ulice.