Zbornik hrvatskih i čeških aforista "Otisci vedrine" – 14. knjiga u izdanju Hrvatsko-češkog društva

Udruga hrvatskih aforista i humorista (UHAH) i Hrvatsko-češko društvo objavili su Zbornik hrvatskih i čeških aforista "Otisci vedrine" koji je predstavljen 13. svibnja 2026. u Češkom domu u Zagrebu. Knjiga sadrži sabrane bisere iz humorističkog stvaralaštva abecednim redom poredanih 46 autora iz Hrvatske i 46 iz Češke, među kojima su i češki velikani Tomáš Masaryk, Václav Havel Božena Nĕmcová, Jan Neruda, Jaroslav Hašek, Karel Čapek, Franz Kafka, Bohumil Hrabal, Milan Kundera i Josef Škvorecký. Od hrvatskih autora u zborniku je i jedan pripadnik češke manjine, Siniša Njegovan Starek, prvi saborski zastupnik za češku i slovačku manjinu. Svaki autor zastupljen je s desetak i više aforizama pa ih u knjizi ima preko tisuću. Njihovi aforizmi svojom duhovitošću i lucidnošću mame smiješak ili pak tjeraju na razmišljanje i time blago i nenametljivo oplemenjuju čitatelje. U knjizi je i predgovor urednika zbornika Ive Mije Andrića, kao i pogovori Aleksandra Čotrića (Humor je u češkoj način života), Milana Vukovića (Hrvatsko-češki most koji se smije) i Marijana Lipovca (Češki humor poput blago pjenušavog piva), posvećeni raznim aspektima češkog humora. Knjiga je ukrašena i karikaturama četvorice hrvatskih i četvorice čeških karikaturista.

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac na predstavljanju je kazao da je ovo 14. knjiga kojoj je ova udruga suizdavač, a govoreći o češkom humoru, spomenuo je definiciju koja tvrdi da je on poput blago pjenušavog piva jer možda neće impresionirati na prvi gutljaj, ali ima svoju dubinu i ostavlja poseban okus koji ili tjera da ga zavolite, ili vas pak zbunjuje. Sklonost Čeha humoru često se tumači činjenicom da su dugo bili pod tuđom vlašću i da su stoga usavršili sposobnost ismijavanja i zaobilaženja sustava uz pomoć šala i humora, najčešće kroz motiv malog čovjeka koji se lukavo, pa i sa smiješkom, pokušava nositi s velikim sustavima protiv kojih je naizgled nemoćan. No Lipovac je kazao da su mnogi narodi imali sličnu, pa i goru sudbinu, ali uz izuzetak Židova ne doživljava ih se humorističnima i duhovitima.

„Odgovor možda nudi češki glumac i humorist Jan Werich u svom aforizmu koji glasi: Smiješan može biti svatko, a duhovit samo mudar čovjek. A Čehe, narod koji je dobio sveučilište u svom glavnom gradu još davne 1348., može se nazvati i bystrim ne samo zato što ima dugu tradiciju kvalitetnog obrazovanja i opće prosvjećenosti, nego i stoga jer je iz svoje povijesti znao izvući pouke i mijenjati se, te od neobuzdanih ratnika iz doba husitskih ratova postati dominantno miroljubiv narod koji ne voli srljati u unaprijed izgubljene bitke. I koji stoga borbu protiv okupatora i tuđinaca vodi naizgled pasivno, ali inteligentno i s humorom koji olakšava frustracije i traume“, rekao je Lipovac. Spomenuo je i da su Česi lani u jednom britanskom istraživanju proglašeni najduhovitijim narodom na svijetu i da se ističu prije svega u humoru koji uključuje ironiju, sarkazam i sposobnost šaljenja na vlastiti račun. Na drugom mjestu je završio Portugal, na trećem Irska, četvrto mjesto pripalo je Belgiji, peti je bio Čile, šesti Grčka, sedma Australija, osma Poljska, deveta Danska, a deseta Mađarska. Velika Britanija je završila 18, SAD 29, a Italija 30. Lipovac je kazao da kod Čeha i telefonski imenik može biti humoristično štivo jer neka češka prezimena prava su riznica humora. „Ima Čeha koji se prezivaju Zlamaljelito, Snĕdldítĕtikaši, Skočdopole, Přineskarladomu, Radsetoulal, Nechod’domu, Stojespal, Nehnĕvajsa ili Stiskniruku. U novije vrijeme jedan češki nadbiskup prezivao se Otčenášek, a dvojica praških nadbiskupa i kardinala prezivali su se Beran  i Vlk. Ispada da je kod Čeha sve – od povijesti, preko statistike, pa do samog jezika – složeno tako da vas nasmije. Barem se to nama iz hrvatske perspektive tako čini. A to je možda i razlog zašto su Česi napredniji od nas: jer narod koji se zna smijati  ili životne probleme podnositi s humorom uvijek je korak ispred onih koji se shvaćaju preozbiljno“, zaključio je Lipovac.

Urednik zbornika Ivo Mijo Andrić osvrnuo se na humor i satiru u doba totalitarnih režima u Hrvatskoj i Češkoj kada ih je bilo više jer su postojali humoristični časopisi, humoristične rubrike i karikature u novinama, radijske emisije posvećene humoru, dok je demokracija, kako je kazao, donijela gašenje humora, i zabrinutost na licima građana.

Andrić je pročitao po jedan aforizam svakog češkog autora zastupljenog u zborniku , a na predstavljanju je bilo i nekoliko hrvatskih autora koji su pročitali svoje aforizme.

Inače, UHAH je objavio ukupno devet zbornika aforizama autora iz drugih slavenskih država, osim Češke još i iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Poljske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Ukrajine i svi su dostupni na internetu u digitalnom izdanju.