Pola stoljeća P(p)anenke: Hrvatsko-češko društvo obilježilo 50. godišnjicu pobjede Čehoslovačke na Europskom prvenstvu u nogometu

(povratak)a>

Hrvatsko-češko društvo organiziralo je 15. lipnja 2026. tribinu u Češkom domu u Zagrebu povodom 50. godišnjice pobjede Čehoslovačke na Europskom prvenstvu u nogometu održanom u lipnju 1976. u Zagrebu i Beogradu. Čehoslovačka reprezentacija osvojila je zlatnu medalju pobjedom nad reprezentacijom Zapadne Njemačke rezultatom 5:3 i to nakon što je presudni jedanaesterac dao Antonín Panenka. Način na koji je izveo taj jedanaesterac, lagano potkopavši loptu nježnim udarcem kako bi visokim lukom prošla točno kroz sredinu gola nakon što se golman već bacio u jednu stranu po njemu je nazvan panenka. Stoga je i tribina bila nazvana „Pola stoljeća P(p)anenke“. O najvećem uspjehu češkog i slovačkog nogometa, kao i o drugim  češkim i čehoslovačkim sportskim uspjesima na tribini su govorili  Željko Valentić i Miroslav Křepela, a videoporukom se iz Češke obratio i sam Antonín Panenka koji se prisjetio događaja od prije 50 godina. „Na prvoj utakmici u Zagrebu neočekivano smo porazili nizozemsku momčad koja je tada vjerojatno bila najbolja na svijetu. Iako smo bili autsajderi, ostvarili smo nestvarni rezultat. Naravno, imao sam pripremljenu varijantu penala, ako bi bili penali, ali završilo je tako da smo nastavili dalje i onda sam taj penal mogao primijeniti u finalu na toj slavnoj utakmici u Beogradu. To je bio naš najbolji rezultat. Stoga i danas imam samo najljepše uspomene na Jugoslaviju, Zagreb i Beograd“, kazao je Panenka.

Na Europskom nogometnom prvenstvu 1976. igrale su samo četiri reprezentacije, a favoriti su bili Njemačka i Nizozemska kao aktualni svjetski prvaci i viceprvaci te Jugoslavija kao domaćin. Čehoslovačka je bila apsolutni autsajder, a među njenih 11 igrača bilo je osam Slovaka i tri Čeha, uz Panenku još i napadač Zdeněk Nehoda i golman Ivo Viktor.

Miroslav Křepela podsjetio je na početke češkog nogometa, kao i na prvu službenu utakmicu čehoslovačke reprezentacije na Olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. kada je rezultatom 7 : 0 pobijedila reprezentaciju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 14 momčadi Čehoslovačka je završila u finalu s domaćinom Belgijom, ali je napustila utakmicu nezadovoljna pristranim suđenjem i stoga je bila diskvalificirana. Čehoslovačka je dvaput igrala u finalu svjetskih prvenstava i oba puta osvojila srebro: na Svjetskom prvenstvu 1934. izgubila je od domaćina Italije, a 1962. u Čileu od Brazila, ali je čehoslovački nogometaš Josef Masopust osvojio zlatnu loptu. Nakon Beograda 1976., čehoslovačka reprezentacija u gotovo istom sastavu zlatnu medalju je osvojila i na Olimpijskim igrama u Moskvi. Samostalna Češka igrala je u finalu Europskog nogometnog prvenstva u Engleskog 1996. i porazom od Njemačke osvojila srebro.

Željko Valentić govorio je o češkim i čehoslovačkim uspjesima u drugim sportovima, primjerice u rukometu gdje je 1967. osvojeno zlato na svjetskom prvenstvu, a 1972. srebro na Olimpijskim igrama u Münchenu,

U hokeju na ledu Čehoslovačka je osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u Pragu 1972., a Češka na svjetskim prvenstvima 1996., 1999., 2000., 2001., 2005., 2010. i 2024. Zlato je osvojila i na Olimpijskim igrama u Naganu 1998.  U košarci je Čehoslovačka bila prvak Europe 1946., a u muškoj odbojci prvak svijeta 1956. i 1966., dok su 1948. osvojili olimpijsko zlato. Odbojkašice su pak bile prvakinje Europe 1955. Valentić je spomenuo i uspjehe čeških i čehoslovačkih sportaša u pojedinačnim sportovima (atletičare Emila Zátopeka, Ludvíka Daňeka i Jana Železnog, gimnastičarku Vĕru Čáslavsku i tenisače Martinu Navrátilovu i Ivana Lendla), a osvrnuo se i na utjecaj nogometa na češku književnost, o čemu primjerice svjedoči roman Muškarci u ofsajdu Karla Polačeka koji govori o ratu navijača praških klubova Slavije i Viktorije Žižkov. Zanimljivo je da je o pobjedi čeških hokejaša u Naganu posvećena istoimena opera nastala šest godina kasnije, 2004., koju je na libreto Jaroslava Dušeka skladao Martin Smolka.