|
Pola stoljeća P(p)anenke: Hrvatsko-češko društvo obilježilo 50.
godišnjicu pobjede Čehoslovačke na Europskom prvenstvu u nogometu |
(povratak)a> |
|
Hrvatsko-češko društvo organiziralo je 15. lipnja 2026. tribinu u Češkom
domu u Zagrebu povodom 50. godišnjice pobjede Čehoslovačke na Europskom
prvenstvu u nogometu održanom u lipnju 1976. u Zagrebu i Beogradu.
Čehoslovačka reprezentacija osvojila je zlatnu medalju pobjedom nad
reprezentacijom Zapadne Njemačke rezultatom 5:3 i to nakon što je
presudni jedanaesterac dao Antonín Panenka. Način na koji je izveo taj
jedanaesterac, lagano potkopavši loptu nježnim udarcem kako bi visokim
lukom prošla točno kroz sredinu gola nakon što se golman već bacio u
jednu stranu po njemu je nazvan panenka. Stoga je i tribina bila nazvana
„Pola stoljeća P(p)anenke“. O najvećem uspjehu češkog i slovačkog
nogometa, kao i o drugim
češkim i čehoslovačkim sportskim uspjesima na tribini su govorili
Željko Valentić i Miroslav
Křepela, a videoporukom se iz Češke obratio i sam Antonín Panenka koji
se prisjetio događaja od prije 50 godina. „Na prvoj utakmici u Zagrebu
neočekivano smo porazili nizozemsku momčad koja je tada vjerojatno bila
najbolja na svijetu. Iako smo bili autsajderi, ostvarili smo nestvarni
rezultat. Naravno, imao sam pripremljenu varijantu penala, ako bi bili
penali, ali završilo je tako da smo nastavili dalje i onda sam taj penal
mogao primijeniti u finalu na toj slavnoj utakmici u Beogradu. To je bio
naš najbolji rezultat. Stoga i danas imam samo najljepše uspomene na
Jugoslaviju, Zagreb i Beograd“, kazao je Panenka. Na
Europskom nogometnom prvenstvu 1976. igrale su samo četiri
reprezentacije, a favoriti su bili Njemačka i Nizozemska kao aktualni
svjetski prvaci i viceprvaci te Jugoslavija kao domaćin. Čehoslovačka je
bila apsolutni autsajder, a među njenih 11 igrača bilo je osam Slovaka i
tri Čeha, uz Panenku još i napadač Zdeněk Nehoda i golman Ivo Viktor.
Miroslav Křepela podsjetio je na početke češkog nogometa, kao i na prvu
službenu utakmicu čehoslovačke reprezentacije na Olimpijskim igrama u
Antwerpenu 1920. kada je rezultatom 7 : 0 pobijedila reprezentaciju
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 14 momčadi Čehoslovačka je
završila u finalu s domaćinom Belgijom, ali je napustila utakmicu
nezadovoljna pristranim suđenjem i stoga je bila diskvalificirana.
Čehoslovačka je dvaput igrala u finalu svjetskih prvenstava i oba puta
osvojila srebro: na Svjetskom prvenstvu 1934. izgubila je od domaćina
Italije, a 1962. u Čileu od Brazila, ali je čehoslovački nogometaš Josef
Masopust osvojio zlatnu loptu. Nakon Beograda 1976., čehoslovačka
reprezentacija u gotovo istom sastavu zlatnu medalju je osvojila i na
Olimpijskim igrama u Moskvi. Samostalna Češka igrala je u finalu
Europskog nogometnog prvenstva u Engleskog 1996. i porazom od Njemačke
osvojila srebro.
Željko Valentić govorio je o češkim i čehoslovačkim uspjesima u drugim
sportovima, primjerice u rukometu gdje je 1967. osvojeno zlato na
svjetskom prvenstvu, a 1972. srebro na Olimpijskim igrama u Münchenu, U
hokeju na ledu Čehoslovačka je osvojila zlato na Svjetskom prvenstvu u
Pragu 1972., a Češka na svjetskim prvenstvima 1996., 1999., 2000.,
2001., 2005., 2010. i 2024. Zlato je osvojila i na Olimpijskim igrama u
Naganu 1998. U košarci je
Čehoslovačka bila prvak Europe 1946., a u muškoj odbojci prvak svijeta
1956. i 1966., dok su 1948. osvojili olimpijsko zlato. Odbojkašice su
pak bile prvakinje Europe 1955. Valentić je spomenuo i uspjehe čeških i
čehoslovačkih sportaša u pojedinačnim sportovima (atletičare Emila
Zátopeka, Ludvíka Daňeka i Jana Železnog, gimnastičarku Vĕru Čáslavsku i
tenisače Martinu Navrátilovu i Ivana Lendla), a osvrnuo se i na utjecaj
nogometa na češku književnost, o čemu primjerice svjedoči roman Muškarci
u ofsajdu Karla Polačeka koji govori o ratu navijača praških klubova
Slavije i Viktorije Žižkov. Zanimljivo je da je o pobjedi čeških
hokejaša u Naganu posvećena istoimena opera nastala šest godina kasnije,
2004., koju je na libreto Jaroslava Dušeka skladao Martin Smolka.
|