Okrugli stol povodom 75. godišnjice smrti Tomáša Masaryka

U povodu 75. godišnjice smrti Tomáša Masaryka, Hrvatsko-češko društvo u suradnji s Češkom besedom Zagreb 4. prosinca 2012. u zagrebačkom Češkom narodnom domu organiziralo je okrugli stol posvećen životu i djelu utemeljitelja i prvog predsjednika Čehoslovačke.

O pojedinim temama iz Masarykova života govorili su ponajbolji poznavatelji te problematike u Hrvatskoj – politolog Tihomir Cipek, povjesničarka Božena Vranješ Šoljan i povjesničar Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva, koji je pojasnio da je HČD godišnjicu Masarykove smrti odlučio obilježiti ovakvim okruglim stolom jer rijetki u Hrvatskoj detaljnije poznaju Masarykovo djelo.

„Da se pojavi ovdje, Masaryk bi nas pitao jesmo li pročitali neku njegovu knjigu i trudimo li se njegove ideje provoditi u praksi. Jer time se dokazuje poštovanje prema Masaryku, nije dovoljno znati pjevati njegovu omiljenu pjesmu Ach synku, synku“, kazao je Lipovac.

Cipek je na početku svoj vrlo zanimljivog izlaganja istaknuo da treba čestitati Češkoj jer je to država s najmanje siromašnih u Europi, što smatra jednom od posljedica Masarykova djelovanja i poimanja demokracije, budući da političku kulturu neke zemlje oblikuju velike ličnosti.

„Masaryk demokraciju povezuje sa slobodom i stvarnim životom, postavlja pitanje koja je funkcija demokracije i zaključuje da su njena bit ljudska i građanska prava. U svojoj rečenici, Isus, a ne Cezar, misli na solidarnost među ljudima i na tome gradi demokraciju“, kazao je Cipek, i dodao da Češka i danas može biti uzor drugima jer uspješno povezuje solidarnost i slobodu tržišta.

Vranješ Šoljan je kazala da je Masaryk, govoreći o demokraciji, uvijek mislio globalno. „Male, sitne čarke nisu ga zanimale. Bio je zaista uvjereni demokrat, slijedio je načela američke deklaracije nezavisnosti i to je pokazao djelom i rječju, a druga je stvar kako to neki tumače“, rekla je Vranješ Šoljan koja je govorila o Masarykovom pogledu na Srednju Europu nakon prvog svjetskog rata, o čemu je pisao u svom djelu Nová Evropa: Stanovisko slovanské.

„Nasuprot pangermanskom načelu ? koji državu stavlja iznad narodnosti, on je narod i narodnost smatrao ciljem društvenog nastojanja, a državu njezinim sredstvom. Kako je u Europi bilo dvostruko više naroda nego država, Masaryk je snažno podupirao stav da se pri oblikovanju novih država u Europi prizna narodnost za više, vrednije načelo nego što je to država. Zbog toga je izložio prijedlog radikalne rekonstrukcije Europe na narodnosnoj osnovi, pri čemu je važnu komponentu vidio u rješavanju manjinskog pitanja. Smatrao je da će i u obnovljenoj Europi ostati manjine, dakle etnički mješovite države, ali da manjinski problemi neće opterećivati Europu ukoliko manjine budu što manje i zaštićene u svojim građanskim pravima“, dodala je Vranješ Šoljan. Podsjetila je i na Masarykovo zalaganje za stvaranje koridora između Čehoslovačke i Jugoslavije, što je snažno podržavao i Stjepan Radić.

O odnosima Masaryka i Hrvata govorio je Marijan Lipovac koji je podsjetio da se u Hrvatskoj Masaryku predbacuje prevelika naklonost prema Srbima i zalaganje za Jugoslaviju. „No, nije Masaryk bio taj koji je osmislio jugoslavensku ideju, niti je on postavio tezu o jedinstvu Hrvata i Srba“, rekao je Lipovac.

Nakon 1918. Masaryk je morao podržavati beogradski režim zbog savezništva u sklopu Male Antante, ali osobno se nije slagao s represivnim karakterom tog režima. „To je zorno pokazao time što je odbio posjetiti Jugoslaviju“, dodao je Lipovac, koji je spomenuo i na Masarykov susret s pokojnim članim HČD-a Andrijom Srkočem 1931., kada mu se obratio na srpskom i uz smješak dodao: „Da, srpski govorim, ali srpski ne mislim.“

Lipovac je podsjetio i na nekadašnje zahtjeve da se promijeni ime Masarykovoj ulici u Zagrebu, iako je ona nazvana u njegovu čast iz poštovanja prema njegovom zalaganju za slobodu i demokraciju.

Na okruglom stolu bio je i češki veleposlanik Martin Košatka koji je za Masaryka kazao da je bio iznimna osoba češke i svjetske političke povijesti. „Masarykove ideje preživjele su i vrijeme komunizma, kada se činilo da Masaryk nije postojao. U školama se o njemu ništa nije učilo, znali smo samo da je bio. Bake su nam pričale da je jahao Pragom na bijelom konju, a u obiteljskoj knjižnici imali smo Čapekove Razgovore s Masarykom.

Na Masarykovu tradiciju nadovezali smo se 1989. i zahvaljujući njemu naša tranzicija je bila uspješna“, rekao je Košatka. Pojasnio je i zašto je Čehoslovačka nakon 1918. formirana kao centralistička država, iako je Slovacima bila obećana autonomija. „Čeha je u novoj državi bilo 50 posto, a Nijemaca 23 posto, tako da su Slovaci u stvarnosti bili manjinski narod, a tijekom života u Ugarskoj nisu imali mogućnost stvoriti vlastitu državnu upravu. Čehoslovačka je u prvoj fazi bila ugrožena zbog aspiracija Mađarske na južnu Slovačku i zbog građanske neposlušnosti Nijemaca i Masaryk je procijenio da je zbog tih ugroza bolje uvesti centralističku upravu.

Masaryk je bio sin Slovaka i mislio je pošteno provesti sporazum sa Slovacima, ali situacija to nije dozvoljavala. Radio je bona fide, tako da ovo zapravo i nije mrlja na njegovoj biografiji“, kazao je Košatka.

Predsjednik Češke besede zagreb Juraj Bahnik istaknuo je da je Masaryk bio začetnik osnivanja Československog ustava zahraničniho, čime je stvorio kvalitetne temelje za brigu češke države za svoje iseljenike.

Marijan Lipovac, Božena Vranješ Šoljan i Tihomir Cipek

Publika na okruglom stolu