Najistaknutiji češki kroatist Dušan Karpatský proslavio 80. rođendan i
dobio Nagradu „Marija i Stjepan Radić“

Najistaknutiji češki kroatist Dušan Karpatský koji već preko pola stoljeća neumorno radi na promicanju hrvatske kulture u Češkoj 28. veljače 2015. proslavio je 80. rođendan. Tim povodom Hrvatsko-češko društvo iz Zagreba dodijelilo mu je Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ zbog, kako stoji u obrazloženju, „njegovih iznimnih zasluga za razvoj hrvatsko-čeških odnosa u cjelini, koje se očituju u njegovom višegodišnjem radu i prepoznatljivim rezultatima trajne vrijednosti i od šireg društvenog interesa.

Kao vrstan poznavatelj hrvatskog jezika Karpatský je u zasebnim knjigama i antologijama objavio oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca, među kojima se ističu Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Marija Jurić Zagorka, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivo Brešan, Pavao Pavličić, a na češki je preveo i Bašćansku ploču, Smrt Smail–age Čengića Ivana Mažuranića, kao i pojedine pjesme Antuna Gustava Matoša, Dragutina Domjanića, Vladimira Vidrića, Frana Galovića, Antuna Branka Šimića, Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Dobriše Cesarića, Drage Ivaniševića, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Slavka Mihalića, Josipa Pupačića, Milivoja Slavičeka, Ivana Slamniga, Arsena Dedića, Jakše Fiamenga i drugih.

Dušan Karpatský zaslužan je i za promociju češke kulture u Hrvatskoj svojim tekstovima o povijesti češke i slovačke književnosti te posebno značajnom Croaticom na češkom jeziku, bibliografijom prijevoda hrvatskih pisaca na češki iz 1983. Karpatský je 2003. u Zagrebu objavio Zlatnu knjigu češkog pjesništva, a hrvatsku kulturu trajno je zadužio 2007. češkom antologijom hrvatskog pjesništva Koráb korálový (Korablja od koralja). Za svoj rad u Hrvatskoj je dobio nekoliko priznanja – od 1990 dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2008. bio je prvi dobitnik nagrade Matice hrvatske „Ljudevit Jonke“ za iznimna postignuća u promicanju hrvatskog jezika i književnosti u svijetu. Dobitnik je i nagrade „Julije Benešić“ Društva hrvatskih književnika 1990., 2001. je dobio Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 2002. Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu, na prijedlog Hrvatsko-češkog društva koje ga je 2012. izabralo svojim počasnim članom.

Dušan Karpatský zaslužan je za hrvatsku kulturu i svojim otkrićima češki pisanih književnih tekstova Stjepana Radića, objavljenih 1985. u hrvatskom prijevodu u knjizi Praški zapisi, a pronašao je i sedmojezični rječnik češkoga benediktinca Petra Lodereckera iz 1605. koji se temelji na poznatom petojezičnom rječniku Fausta Vrančića iz 1595. Zaslugom Karpatskog, pretisak Lodereckerova rječnika objavljen je u Zagrebu 2005. Dušan Karpatský osmislio je i veliku izložbu 500 godina hrvatske književnosti u Češkoj priređenu 2000. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te izložbe Pola tisućljeća češko-hrvatskih književnih odnosa održane 2002. u praškoj Nacionalnoj knjižnici.

Važno djelo za proučavanje hrvatsko-čeških veza je Mali hrvatsko–češki biografski leksikon, dvojezični leksikografski pregled osoba zaslužnih za održavanje češko–hrvatskih kulturnih kontakata iz 2002., kao i antologijska zbirka hrvatskih pjesama o moru Má duše je moře. Poezie charvátského Jadranu (Duša mi je more, 2001.). Značajan pothvat Dušana Karpatskog je izdavanje sabranih djela Miroslava Krleže u sedam knjiga koje je dovršeno 2013. S timom prevoditelja Karpatský je na češki preveo najvažnije Krležine romane, drame te pjesnička i memoarska djela. Uz podatke iz Krležine biografije objavio je i kompletnu bibliografiju češke krležijane.

Još od studentskih dana Dušan Karpatský u neprekidnom je kontaktu s hrvatskom književnom i kulturnom sredinom, a tijekom Domovinskog rata je u Češkoj svojim angažmanom kao intelektualac i humanist širio istinu o stradanju Hrvatske i BiH u srpskoj agresiji.

Dušan Karpatský rodio se 28. veljače 1935. u Trebišovu u Slovačkoj, a na Karlovu sveučilištu u Pragu završio je studij češkog i hrvatskog jezika i književnosti. Od početka 1960-ih bio je urednik u uglednim književnim mjesečnicima, a u dva je navrata djelovao i kao lektor češkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog političkih razloga od 1972. do 1981. bilo mu je zabranjeno objavljivanje, a od 1978. do 1989. radio je kao lektor hrvatskog jezika na Jezičnoj školi u Pragu. Kao bohemist i književni povjesničar u Češkoj je uz ostalo objavio djelo Labyrint literatury, malu enciklopediju češke i svjetske književnosti za mladež koja je doživjela četiri izdanja u ukupnoj tiraži od 110.000 primjeraka.