U Zagrebu obilježena 40. godišnjica smrti biskupa Josipa Salača

Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb obilježili su 27. siječnja 2016. godine 40. godišnjicu smrti pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Salača (1908. – 1975.). Ovo je bio prvi skup posvećen Salaču koji se ikad održao u Zagrebu, gradu u kojem je ovaj daruvarski Čeh proveo najveći dio života.

O njegovom životu govorio je predsjednik HČD-a Marijan Lipovac koji je 2009. zajedno s Vjenceslavom Heroutom objavio Salačev životopis. On je istaknuo da je Salač od svih pripadnika češke manjine u Hrvatskoj postigao najvišu poziciju u crkvenoj hijerarhiji i bio među rijetkim hrvatskim biskupima u 20. stoljeću koji nije bio hrvatske nacionalnosti. Lipovac je među ostalim govorio o Salačevim zaslugama za očuvanje nacionalnog i vjerskog identiteta Čeha u Hrvatskoj, budući da je kao mladi svećenik u rodnom Daruvaru 1934. počeo propovijedati na češkom jeziku te se izborio za korištenje češkog jezika i pjesama u bogoslužju. „Kao jedan od rijetkih intelektualaca iz redova češke manjine rođenih u Hrvatskoj među svojim sunarodnjacima širio je svijest o tome da Česi u Hrvatskoj nisu gosti, već da im je Hrvatska jedina domovina i da stoga trebaju u što većoj mjeri surađivati s Hrvatima i sudjelovati u hrvatskom javnom životu, odnosno da moraju biti hrvatski Česi. Tim svojim stavovima bio je ispred svog vremena“, kazao je Lipovac. Među zanimljivostima iz Salačeva života istaknuo je podatak da je budući biskup u mladosti bio protukatolički orijentiran i radio kao poštar, da bi nakon obraćenja odlučio postati svećenik. Nakon što je od 1932. do 1935. bio kapelan u Daruvaru, do 1943. radio je u Zagrebu kao vjeroučitelj, a zatim od 1943. do 1969. u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu kao vicerektor i dugogodišnji duhovnik odgojivši brojne generacije svećenika. Od 1950. do 1953. Josip Salač bio je zatvoren u Staroj Gradiški nepravedno osuđen zbog neprijateljske propagande. Za pomoćnog zagrebačkog biskupa imenovao ga je 1970. papa Pavao VI. kao iskusnog svećenika i osobu od povjerenja kardinala Franje Šepera i nadbiskupa Franje Kuharića. Josip Salač bio je i profesor na na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, kanonik i predsjednik Dijecezanskog liturgijskog odbora te je zaslužan za reformu bogoslužja nakon Drugog vatikanskog koncila. Umro je u Zagrebu 19. prosinca 1975., a prema vlastitoj želji umjesto na Mirogoju pokopan je u obiteljskoj grobnici u Daruvaru. Marijan Lipovac je istaknuo da je Josip Salač desetljećima bio prešućivan i zaboravljen u široj javnosti, kao i među pripadnicima češke manjine, dok je danas uz Josipa Langa jedini pomoćni zagrebački biskup kojem je objavljen životopis, iako je od svih pomoćnih zagrebačkih biskupa u 20. stoljeću najkraće obavljao tu dužnost.

Predsjednica Češke besede Zagreb Alenka Štokić Salača je nazvala istaknutom osobom češke manjine u Zagrebu i Hrvatskoj o kojoj i sami Česi nedovoljno znaju. „Ponosni smo što je devet stoljeća nakon prvog zagrebačkog biskupa Čeha Duha ponovno jedan Čeh postao biskup u Zagrebu“, kazala je Alenka Štokić, dok je predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba i potpredsjednik Saveza Čeha Juraj Bahnik istaknuo da Salač i danas hrvatskim Česima može biti uzor kako se trebaju odnositi prema oba svoja materinska jezika, i češkom i hrvatskom, te čuvati svoj identitet. Na obilježavanju 40. godišnjice smrti biskupa Josipa Salača nazočan je bio i moderator Nadbiskupskog duhovnog stoga preč. Marko Kovač kao izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, konzul češkog veleposlanstva u Zagrebu Juraj Varga te kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Lovro Cindori koji je iznio svoje uspomene na Josipa Salača koji mu je kao bogoslovu bio duhovnik u Sjemeništu. Salača je nazvao svetim čovjekom koji je bio spreman saslušati bogoslove u njihovim teškoćama i uvijek im uputiti pravu riječ, zbog čega ga se brojne generacije svećenika i danas rado sjećaju.