U Lipovljanima predavanje o Tomášu Masaryku

U organizaciji Češke besede općine Lipovljani, 13. listopada 2017. u Lipovljanima je održan Dan češke kulture u sklopu kojem je predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac održao predavanja o Tomášu Masaryku, češkom filozofu, sociologu i političaru, osnivaču i prvom predsjedniku Čehoslovačke.

Lipovac je istaknuo da je Masaryk stranac koji u Hrvatskoj ima najviše ulica, čak osam, u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru, Virovitici i Daruvaru i Trojeglavi, dok u Karlovcu Masarykova ulica, birokratskom greškom, nosi ime njegovog sina Jana Masaryka. „Masaryk je po mnogo čemu jedinstven u svjetskim razmjerima. Iako je bio filozof i sociolog, dakle znanstvenik i mislioc, a ne vojnik, uspio učiniti svojevrsno čudo kad je u središtu Europe na ruševinama Austro-Ugarske ne samo stvorio novu državu, nego takvu državu koja je bila uzor ostalom dijelu Europe po svojoj demokraciji, slobodama i gospodarskom razvoju. Sa svojim habitusom Masaryk je bio na neki način idealnim predsjednikom države tako da ne čudi da je George Bernard Shaw, kad su ga pitali tko bi po njegovom mišljenju bio najbolji predsjednik ujedinjene Europe rekao da zna samo jednu osobu, Masaryka. Ne čudi ni što je za Nobelovu nagradu za mir bio predlagan čak 17 puta. Još je još Platon govorio da je idealan vladar filozof, a Masaryk se tom idealu najviše približio, a danas možemo reći da ga u tome nažalost nitko nije nadmašio. Česi su s Masarykom pokazali da i jedan mali narod može postati politički ugledan i jak, ako prednjači u odnosu na druge narode u pravim vrijednostima koje je Česima ucjepljivao upravo Masaryk – demokracija, ljudska prava, slobode jer u protivnom mali narod može doživjeti samo prezir i poniženje”, kazao je Lipovac. Među Masarykovim citatima izdvojio je one vezane uz demokraciju koju je smatrao svjetonazorom, a ne tek oblikom vladavine: „Demokracija znači da svaki građanin može reći – država to sam ja, ili skromije – i ja sam država“, „Ako naša demokracija ima svoje nedostatke, moramo svladati te nedostatke, a ne svladati demokraciju“, „Vjerujem i vjerujem u demokraciju, ali znam da ju nije lako ozbiljiti. Demokracija za mene znači u demokratskom obliku provesti demokratski program humaniteta: u demokratskoj državnoj ustavnoj formi dovesti do toga da ideali demokracije vrijede kao opći životni nazor.”

Tomáš Masaryk rodio se 7. ožujka 1850. u Hodonínu u Moravskoj od oca Slovaka i majke Čehinje. Doktorirao je 1876. filozofiju na sveučilištu u Beču gdje je zatim radio kao docent. Iako je predavao filozofiju, smatrao se sociologom i uz opće nacionalne i socijalne probleme bavio se i raznim društvenim pitanjima, poput samoubojstva, prostitucije i alkoholizma. Godine 1882. dolazi u Prag, postaje profesor na Karlovom sveučilištu i aktivno se uključuje u češki javni, kulturni i znanstveni život boreći se protiv lažnih nacionalnih mitova. S istomišljenicima osniva skupinu realista koja se uključuje i u politički život, a on postaje zastupnik Carevinskog vijeća. Za razliku od tadašnjih političara, realisti se zalažu za aktivan rad na poboljšanju društva, a posebnu pažnju posvećuju rješavanju socijalnih pitanja. Te ideje prihvatio je za studija u Pragu i Stjepan Radić ugradivši ih kasnije u program i praksu HSS-a.

„Za ideale treba živjeti i raditi, a ne trpjeti i umirati. Ne gubi se u uspomenama na slavnu prošlost, bori se za slavnu budućnost“, govorio je Masaryk. Odbacujući marksistički materijalizam, Masaryk se zalaže za humani socijalizam koji bi proizašao iz moralnog i vjerskog načela o ravnopravnosti svih ljudi. Svoju podršku emancipaciji žena, Masaryk je pokazao time što je nakon vjenčanja s Amerikankom Charlotte Garrigue 1878., njeno prezime dodao svome.

Masaryk postaje vodeća osoba češke kulture i znanosti s velikim ugledom u Europi i SAD-u. Ta je činjenica doprinijela da se nakon izbijanja Prvog svjetskog rata kao emigrant nađe na čelu borbe za samostalnost Čeha i Slovaka, surađujući pritom s Jugoslavenskim odborom. Masaryk je čak predlagao da buduća čehoslovačka i južnoslavenska država budu povezane koridorom kroz današnje Gradišće, a u svom djelu Nova Europa predlagao je da se ujedinjenje južnih Slavena proveden postupno, i to tako da se Crna Gora ujedini sa Srbijom, a Dalmacija, Istra te Bosna i Hercegovina s Hrvatskom. Da se ostvario Masarykov prijedlog, bila bi to najveća hrvatska država u povijesti, makar u sastavu južnoslavenske državne zajednice.

Čehoslovačka republika proglašena je 28. listopada 1918., a Masaryk postaje njen predsjednik. Na tu je dužnost biran još 1920., 1927. i 1934., uživajući među svojim građanima, kao i u svijetu velik ugled i popularnost.

Kao nestranačka osoba, „tatíček Masaryk“, kako su ga zvali, ostaje vjeran svojim idealima humanizma i demokracije i u vrijeme kad su u ostalim zemljama na vlast dolazili diktatorski i totalitarni režimi. Kad se zbog zdravlja i godina više nije smatrao sposobnim za šefa države, krajem 1935. podnosi ostavku. Parlament mu tada zbog njegovih zasluga daje počasnu titulu „predsjednik-osloboditelj“. Masaryk je velike počasti doživio i pet godina ranije prigodom svog 80. rođendana koji je svečano obilježen u Čehoslovačkoj i drugim zemljama. Posebno je svečano bilo i u Zagrebu gdje je Masaryk izabran počasnim članom Akademije, a u središtu grada dodijeljena mu je ulica. Još 1921. Sveučilište u Zagrebu Masaryku je dodijelilo počasni doktorat. Unatoč dobrim odnosima s Jugoslavijom Masaryk se ipak nije slagao s Aleksandrovim diktatorskim režimom, što je zorno pokazao upornim odbijanjem da posjeti Jugoslaviju, što mu je kralj vrlo zamjerio.

„Danas je Češka uređena i gospodarski razvijena zemlja zahvaljujući i tome što se nakon 1989. pod vodstvom Václava Havela vratila Masarykovoj baštini i demokratskim vrijednostima koje je Česima usađivao upravo Masaryk. Kad gledamo Hrvatsku kakva je bila 1918., a i kakva je danas, možemo samo reći: kamo sreće da smo i mi Hrvati imali svog Masaryka”, zaključio je Lipovac.

Marijan Lipovac

Snimio Mato Pejić