100 godina češke neovisnosti: Predavanje o Minhenskom sporazumu 1938.
U sklopu ciklusa predavanja povodom stote godišnjice češke neovisnosti, Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb organizirali su 25. travnja u Češkom domu u Zagrebu predavanje o Minhenskom sporazumu 1938. koje je održao Miroslav Křepela, potpredsjednik Hrvatsko-češkog društva.
Riječ je o jednom od najtragičnijih događaja iz češke povijesti 20. stoljeća kada su Velika Britanija i Francuska u rujnu 1938. izdale svoju saveznicu Čehoslovačku odobrivši nacističkoj Njemačkoj pripojenje pograničnog područja Češke (Sudeti), što je bio uvod u okupaciju preostalog dijela čeških zemalja u ožujku 1939. kada je Čehoslovačka prestala postojati. Čehoslovačka je postala glavni cilj Hitlerove ekspanzionističke politike nakon pripajanja Austrije u ožujku 1938. Njemačka manjina s tri milijuna pripadnika počela je zahtijevati autonomiju Sudeta, a Velika Britanija i Francuska koje nisu htjele ulaziti u rat i sukobljavati se s Njemačkom pozvale su čehoslovačkog predsjednika Edvarda Beneša na pregovore s Nijemcima. Beneš im je ponudio velike ustupke, ali ne i autonomiju.
Britanski premijer Neville Chamberlain opravdavao je zahtjeve sudetskih Nijemaca i naivno vjerovao da Hitler samo želi sve Nijemce okupiti u jednoj državi. Kako bi se pridobile zapadne zemlje, nacistička propaganda počela je širiti glasine o češkim zlodjelima protiv sudetskih Nijemaca. U rujnu 1938. izbile su masovne demonstracije koje je čehoslovačka vojska ugušila, što je bio povod Hitleru da zaoštri odnos prema Čehoslovačkoj. Želeći pod svaku cijenu sačuvati mir, Chamberlain se u dva navrata sastao s Hitlerom koji je zatražio pripajanje dijelova Čehoslovačke s udjelom njemačkog stanovništva većim od 50 posto.
Čehoslovačka vlada je 23. rujna proglasila opću mobilizaciju koja je imala odličan uspjeh jer se u roku nekoliko sati milijun ljudi prijavilo za obranu zemlje. Pomoć Čehoslovačkoj ponudio je i SSSR, ali Poljska i Rumunjska odbile su dozvoliti prolazak sovjetske vojske preko svog područja. Kriza je riješena na konferenciji u Münchenu 30. rujna 1938. na kojoj su čelnici Njemačke, Italije Velike Britanije i Francuske bez predstavnika Čehoslovačke (O nás bez nás!) dozvolili Njemačkoj pripajanje Sudeta.
Nakon poruke da neće dobiti potporu bude li se branila, čehoslovačka vlada prihvatila je sporazum, no s obzirom na dobru opremljenost čehoslovačke vojske, moderne fortifikacije duž granica i visok moral stanovništva, pitanje je kakav bi bio ishod sukoba Čehoslovačke i Njemačke, te bi li Hitler bio zaustavljen na vrijeme, a Drugi svjetski rat izbjegnut. »Vjerojatno bi, nakon rasplamsavanja sukoba, u rat na strani Čehoslovačke ipak ušle Velika Britanija, Francuska i SSSR, a kasnije i Poljska. Tko zna kako bi reagirala i njemačka javnost, pa i vodstvo Wehrmachta koje nije baš bilo sklono ratu jer za njegove šire razmjere te godine još nisu bili spremni. No povijest je otišla drugim tijekom«, rekao je Křepela u svom predavanju.
U naziv države umetnuta je spojnica pa je Čehoslovačka promijenila ime u Češko-slovačka u kojoj su Slovačka i Potkarpatska Rus dobile autonomiju, a dijelove teritorija pripojile su Mađarska i Poljska. Čehoslovačka je Minhenskim sporazumom izgubila dvije petine industrije i trećinu poljoprivrednih površina. Budući da su Velika Britanija, Francuska i Italija kasnije sporazum proglasile ništetnim, Čehoslovačkoj su 1945. vraćene stare zapadne granice.
Nakon predavanja prikazan je češki igrani film Dny zrady (Dani izdaje) iz 1973. posvećen Minhenskom sporazumu i zbivanjima koja su mu prethodila.
Marijan Lipovac
