100 godina češke neovisnosti: Predavanje o dolasku komunista na vlast u Čehoslovačkoj 1948.

U sklopu ciklusa predavanja povodom stote godišnjice češke neovisnosti, Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb organizirali su 30. svibnja 2018. u Češkom domu u Zagrebu predavanje o dolasku komunista na vlast u Čehoslovačkoj 1948. koje je održala potpredsjednica Češke besede Marina Kolaček Novosel.

Ona je pojasnila kontekst i događaje koji su prethodili prevratu, poznatom pod nazivom Pobjedonosna veljača (Vítězný únor), kojim su započela četiri desetljeća komunističke diktature u Čehoslovačkoj. Sporazumom između čehoslovačke vlade u egzilu sa sjedištem u Londonu koju je vodio bivši čehoslovački predsjednik Edvard Beneš i Komunističke partije Čehoslovačke predvođene Klementom Gottwaldom sklopljenim u Moskvi u ožujku 1945., dogovoreno je da će nakon oslobođenja u Čehoslovačkoj doći do reforme političkog sustava i da će se vlast politički, gospodarski i kulturno oslanjati na Sovjetski Savez. Bila je to posljedica razočaranja u zapadne demokratske države koje su 1938. u Münchenu Čehoslovačku prepustili Hitlerovoj Njemačkoj. Nakon oslobođenja počela je realizacija sporazuma, pri čemu je zabranjen rad prijeratnim desnim strankama, a druge stranke, uglavnom socijalističke orijentacije, udružile su se s KPČ u Narodnu frontu Čeha i Slovaka koja je na izborima 1946. jedina istaknula svoje kandidate. Komunisti su dobili najveći broj zastupnika u Narodnoj skupštini i ministara u vladi koju je sastavio Gottwald. Prethodno je došlo do protjerivanja tri milijuna Nijemaca, a naseljavanjem ljudi u njihove domove komunisti su stekli potporu velikog dijela seoskog stanovništva. Uz potporu iz Moskve ovladali su i vojskom, policijom i obavještajnim službama te uz prijetnje i zastrašivanje sve agresivnije preuzimali poluge vlasti, što je dovelo do sukoba s drugim strankama koje su međutim bile razjedinjene i slabe. Nadajući se potpori predsjednika Beneša, 12 nekomunističkih ministara je 20. veljače 1948. podnijelo ostavke, no komunisti su spremni dočekali taj čin i predložili Benešu imenovanje svojih kandidata što je on prihvatio, suočen s prijetnjom mogućeg građanskog rata i sovjetske intervencije, iako je prema ustavu trebao raspisati izbore. Gottwald je 25. veljače službeno objavio pobjedu i taj se datum smatra danom uspostave komunističke diktature i totalitarizma u Čehoslovačkoj. »Iako se govorilo o puču ili revoluciji, zapravo se radilo o mirnoj predaji vlasti«, kazala je Marina Kolaček Novosel. Narodna skupština je 11. ožujka potvrdila novu komunističku vladu, a dan ranije pod sumnjivim okolnostima je život izgubio ministar vanjskih poslova Jan Masaryk. Čehoslovačka je 9. svibnja novim ustavom definirana demokratskom narodnom republikom, a 30. svibnja održani su izbori na kojima je sudjelovala jedino Narodna fronta predvođena komunistima. Politički slomljen i bolestan, predsjednik Beneš dao je ostavku i ubrzo umro te ga je naslijedio Gottwald, dok je na čelo vlade došao Antonín Zápotocký. Započeo je progon svih komunističkih neistomišljenika i protivnika pa je do 1989. u Čehoslovačkoj bilo zatvoreno oko 230.000 osoba, a pogubljeno 248 osoba, dok ih je oko 9000 umrlo od posljedica progona ili su ubijeni u bijegu. Pogubljena je i socijaldemokratska zastupnica Milada Horáková za čije pomilovanje je molio i Albert Einstein.

Nakon predavanja razvila se rasprava u kojoj se govorilo o sličnostima i razlikama između komunističkih režima u Čehoslovačkoj i Jugoslaviji. Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac govorio je o odnosu Miroslava Krleže prema događajima u Čehoslovačkoj u veljači 1948. koja je u svom tekstu pod naslovom Hajka opravdavao s tezom da je Gottwald »spriječio treću češku lomaču«, misleći na spaljivanje Jana Husa i Minhenski sporazum. Nakon sukoba Tita i Staljina Krleža je kao antistaljinist zauzeo kritičan stav prema čehoslovačkom režimu te je 1952. pod dojmom obračuna unutar KPČ i montiranih procesa održao poznato predavanje Kako stoje stvari u kojem je takvu praksu ocijenio uobičajenom među komunističkim režimima sovjetskog bloka. Zbog toga je 1968. bio suzdržan i prema Alexanderu Dubčeku i njegovoj reformskoj politici smatrajući da se radi o još jednom u nizu obračuna s prethodnom vladajućom garniturom.

Potpredsjednik Saveza Čeha i predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba Juraj Bahnik podsjetio je na posljedice koje je dolazak komunista na vlast u Čehoslovačkoj imao za Hrvate u južnoj Moravskoj i Čehe u Hrvatskoj. Hrvati su optuženi za suradnju s Nijemcima i prognani iz bogatog pograničnog kraja u stotinjak drugih mjesta, dok je u slučaju Čeha zaustavljena njihova reemigracija u Češku te je počelo formiranje autohtone manjinske skupine sa svojim institucijama kakva postoji i danas.

Marijan Lipovac