U Rijeci održana tribina o vezama Miroslava Krleže s Česima i Krležinom pogledu na Praško proljeće

U sklopu Dana češke kulture koje je u Češkom domu Tomáša Masaryka u Rijeci organizirala Češka beseda Rijeka, Hrvatsko-češko društvo je 9. studenog 2018. organiziralo književnu tribinu posvećenu vezama Miroslava Krleže s Česima i Krležinom pogledu na Praško proljeće, čime su obilježene 125. godišnjica Krležina rođenja i 50. godišnjica Praškog proljeća. O tim je temama govorio povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva, dok je dijelove iz prijevoda Balada Petrice Kerempuha na češki pročitala Jarmila Kozak Marinković.

Lipovac je kazao da su do danas u Češkoj izašla ukupno 34 sveska Krležinih djela u češkom prijevodu, računajući i dva ciklusa njegovih sabranih djela, dok su Krležine drame premijerno izvedene 17 puta. Od 11 prijevoda Krležinih djela na strane jezike u periodu između dva svjetska rata šest je prijevoda na češki i dva na slovački. Gospoda Glembajevi izvedena su u Brnu 1931., u režiji Branka Gavelle, 1932. u Olomoucu, i 1937. u Pragu u režiji Zvonimira Rogoza, dok su novele iz zbirke Hrvatski bog Mars zbog slične tematike bile uspoređivane s romanom Dobri vojak Švejk Jaroslava Hašeka. »Iako se Krleža nije uklapao u službenu kulturnu politiku ni Kraljevine Jugoslavije ni Čehoslovačke, snagom svog talenta ipak je stekao popularnost na kojoj su mu podobniji i državotvorniji književnici mogli samo zavidjeti«, rekao je Lipovac. Spomenuo je i da je Krleža još 1914. pročitao djelo Tomáša Masaryka Rusija i Europa koje mu je bilo važan izvor podataka o Rusiji, kako je napisao u svojim zapisima 1976.

Krleža je u Češkoj boravio od prosinca 1931. do veljače 1932. i u Zbraslavu kraj Praga napisao roman Povratak Filipa Latinovicza te upoznao neke od istaknutih čeških književnika. Prva Krležina sabrana djela počeo je 1923. u Koprivnici izdavati Čeh Vinko Vošicki, no od planiranih 13 knjiga objavio je samo tri. Kao prijatelj arhitekta češkog porijekla Jaromira Dubskog Krleža je, kako se sam hvalio, izradio idejni nacrt crkve svetog Nikole Tavelića u Zagrebu, a prije smrti razmišljao je o tome da sređivanje svoje ostavštine prepusti najvećem češkom kroatistu Dušanu Karpatskom, uredniku dva ciklusa njegovih sabranih djela (1965. – 2000. i 2013.). Gospoda Glembajevi su se od 2014. do 2017. nalazila na repertoaru Vinohradskog kazališta u Pragu, gdje je ulogu barunice Castelli, koju je Krleža napisao za svoju suprugu Belu, glumila Dagmar Havlová, supruga pokojnog češkog predsjednika i dramatičara Václava Havela. Kritika je hvalila aktualnost Glembajevih i danas »kad nedužni stradavaju pod automobilima bahatih tajkuna kao nekada pod kopitima gospodskih kočija.«

Krleža je nakon 1948. kritički pisao o staljinističkim čistkama u Čehoslovačkoj, a u svojim dnevničkim zapisima ostavio je i zapažanja o Praškom proljeću 1968., gledajući vrlo skeptično na mogućnost istupanja Čehoslovačke iz političkog konteksta zadanog njenim položajem unutar Varšavskog pakta. »Krleža je smatrao da je Praško proljeće samo borba za vlast unutar Čehoslovačke, smjena garniture Antonína Novotnog s onom Alexandera Dubčeka i da se ne radi o korjenitim promjenama. Već u početku predvidio je svojevrsnu reprizu mađarske 1956. pa je ulazak vojske Varšavskog pakta u Čehoslovačku u kolovozu 1968. prokomentirao rečenicom: "Praška se komedija završila po svom receptu, kao što se i prognoziralo"«, kazao je Lipovac. Prema Krležinom mišljenju, čehoslovački čelnici tek su tada shvatili realnost da je Čehoslovačka dio Varšavskog pakta i da »ulazak savezničkih četa pod zajedničkom komandom nije okupacija, nego prijateljski čin koji logično proizlazi iz savezničkih odnosa«, poput sličnih situacija u Hladnim ratom podijeljenoj Europi. »Ovi se u Pragu nerviraju zbog ruskih četa, a USA drže okupiranu Francusku i Njemačku i Italiju i Mediteran, Tursku etc. Rusija sve države Varšavskog pakta, i pri tome i Gomulka, Walter Ullbricht i Kádár per analogiam smatraju to normalnom pojavom. I Bugari i Poljaci su okupirani, već dvadeset i pet godina. A fukara peče za večeru samo kobasice i baš je briga za pitanje kakva politika da se vodi od 1937… Trideset i pet godina traje to, a onda je sve odjednom politička realnost, kao da je ona nastupila povratkom ruskih četa u Prag. Glupo, kao i Nagyjevo vrijeme, kao da se nešto promijenilo kad su Rusi ušli (vratili se) u Peštu. I ono je bila politička realnost, gledati u oči realnosti. Molim vas, budite ljubazni, gledajte političku realnost u oči!«, napisao je Krleža u svojim Zapisima sa Tržiča u kolovozu 1968., dok je u siječnju 1969. samospaljivanje studenta Jana Palacha prokomentirao rečenicom: »Sajgon na Václavskim námĕstima.«

Marijan Lipovac je iznio podatak da je nekoliko dana nakon sovjetske invazije na Čehoslovačku u češkom književnom časopisu Sešity, gdje je jedan od urednika bio Dušan Karpatský, objavljen dio Krležinog antistaljinističkog predavanja Kako stoje stvari iz 1952. Integralna verzija predavanja u češkom prijevodu objavljena je 1970. u časopisu Orientace koji je nakon toga zabranjen, a 1969. zabranjen je i časopis Listy nakon što je objavljena duplerica pod naslovom Miroslav Krleža – neprijatelj gluposti. Ondje je Karpatský objavio odlomak iz romana Zastave, jedinog Krležinog značajnijeg djela koje još nije prevedeno na češki.

Na tribini je uz članove Češke besede Rijeka i druge građane bio i saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimir Bilek.

Marijan Lipovac

Snimili: Vladimir Bilek i Snježana Herceg